Adnan Karamujić. Facebook
Dati izjavu medijima je u redu — sloboda medija je temelj demokratije. Ali kada se govori javnosti, riječi moraju da se biraju jer imaju svoju težinu. Poslanik Adnan Karamujić je istakao:
„Zbog toga je civilizacijski zločin ne progovoriti o fenomenu butika diplomama; ako ne stanemo u kraj toj prevari, onda otvoreno trebamo priznati da na trgovinu diplomama ne žmirimo samo na jedno, već na oba oka.“
Upravo na ovoj izjavi temelji se njegov posljednji medijski nastup, u kojem optužuje Brčko za „civilizacijski zločin“ izdavanja diploma i kritikuje fenomen tzv. butika diploma.
Pitanje koje se samo nameće glasi: gdje je tu samokritika?
Naime, poslanik Karamujić je sam student privatnog fakulteta sa sjedištem u Sarajevu, dok je njegov otac, Amir Karamujić, pohađao Univerzitet Union Nikola Tesla u Beogradu, Republika Srbija. Drugim riječima, Adnan bi, po svojoj logici, mogao sebe (i oca) proglasiti učesnicima civilizacijskog zločina — ili je civilizacijski zločin samo studirati na privatnim fakultetima u Brčkom, dok u Sarajevu ili Beogradu to već nije zločin, a daleko je od civilizacijskog?
Zanimljivo je i to da dotični, iako boravi i radi u Brčkom, stiče diplomu u Sarajevu. Dakle, dok javno proziva „10.000 diploma izdato u Brčkom“ i brani se pričom o nedostatku studentske atmosfere, ne priznaje da je sam uključen u sličan obrazovni tok — studiranje na privatnom fakultetu izvan Brčkog.
Na nivou Brčko distrikta, kao i u svim drugim gradovima, definisane su konkursne procedure za prijem zaposlenika na određeno radno mjesto; na određeno ili neodređeno vrijeme što u ovom slučaju nije od ključne važnosti. Dapače, na konkursima se traže oni najbolji koji imaju najbolje kompetencije — a oni koji imaju najbolje kompetencije dolaze upravo sa privatnih fakulteta.
S obzirom da nije tajna da se na vodećim položajima u gradu nalaze ljudi upravo sa diplomama stečenim na tim famoznim privatnim fakultetima, a uspješno vode grad koji raspolaže sa skoro 400 miliona KM budžeta, postavlja se pitanje: da li je porijeklo diplome presudno? Da li je diploma uopšte danas presudna? Šta diploma simboliše?
Ali tu nije kraj paradoksa. Poslanik snažno ističe da se radi o prevari, a istovremeno kritikuje obrazovne institucije koje omogućavaju upravo ono što je njemu i njegovom ocu omogućilo školovanje. Kako li se osjećaju roditelji koji su „debelo žrtvovali“ da njihov sin studira privatno, dok ga isti sin, sjedeći u skupštinskoj klupi, proziva?
Da li se snimak ZU Univerzitetska poliklinika Brčko distrikt našao u prilogu koji govori o privatnim fakultetima slučajno? Da li ta „slučajnost“ prestaje biti slučajnost onog trenutka kada se u obzir uzme činjenica da je majka poslanika Adnana Karamujića uvažena brčanska pedijatrica, prim. dr Samra Karamujić? Dovoljno je, narodski rečeno, sabrati dva i dva. Zdravstvena ustanova koja nema nikakve suštinske veze sa temom privatnih fakulteta, diploma niti obrazovnog sistema, biva dovedena u kontekst priče koja s njom nema dodirnih tačaka. Takav potez, bez obzira na motive, neizbježno otvara prostor za tumačenja da se time svjesno ili nesvjesno pokušava degradirati ugled ustanove u kojoj radi više od 30 vrhunskih ljekara, specijalista i profesora iz zemlje i regiona. Time se ne razotkriva navodni „problem diploma“, već se proizvodi apsurd — zdravstvena institucija se koristi kao kolateral u političko-medijskom obračunu, što ponovo vraća na isto pitanje: gdje su granice odgovornosti, mjere i selektivne osjetljivosti kada se javno prozivaju drugi?
Dakle, ako je govoriti o privatnim fakultetima kao o civilizacijskom zločinu, Adnan Karamujić je upravo sam sebi stavio optužnicu, a Brčko je, barem u ovom slučaju, dobilo akademsku ironiju: poslanik protiv diploma… svojih vlastitih.
Na koliko očiju zapravo žmiri poslanik Karamujić?
