Reagovanje Edina Livadića na članak “Strah nije analiza” autora Stefana Marjanovića

Uredništvu RTV Puls dostavljena je reakcija Edina Livadića (Dipl. ing. informatike / Stručnjaka za kibernetičku i digitalnu sigurnost) povodom teksta autora Stefana Marjanovića koji je naš portal prethodno objavio: “Odgovor Stefana Marjanovića na kolumnu ‘Digitalni Černobil u najavi: Zašto je berza u Brčkom opasna kocka sa novcem građana’” . U skladu s principima medijske korektnosti i pravom na odgovor, reakciju objavljujemo u nastavku, u cjelosti.

Kada „analiza“ služi za skrivanje činjenica: Šta nam Stefan Marjanović namjerno
prešućuje o berzi u Brčkom?

Odgovor koji je Stefan Marjanović uputio na moju autorsku kolumnu – pod naslovom „Strah
nije analiza“ – predstavlja udžbenički primjer zamjene teza i retoričkog manevra u kojem
autor, svjesno izbjegavajući da poimenično spomene mene i portal Plural.ba, pokušava
unaprijed relativizirati i umanjiti vidljivost iznesenih stavova. Umjesto da predoči suvisle
tehničke specifikacije, izvještaje o sigurnosnim revizijama ili konkretne mehanizme zaštite
kapitala građana i investitora, autor se opredijelio za etiketiranje i držanje lekcija o tome šta
navodno jeste, a šta nije stručna procjena rizika.

Vratimo se zato materijalnim i neoborivim činjenicama koje Marjanović namjerno gura pod
tepih jer one u potpunosti ruše odbranu ovog projekta.

1. Ignorisanje digitalnog vakuuma i odsustva državnog štita (CERT-a)
Marjanović pokušava stručno i utemeljeno upozorenje proglasiti „širenjem panike“, ali u
potpunosti prešućuje suštinsku sistemsku ranjivost: Bosna i Hercegovina nema operativan
tim za hitne kompjuterske incidente (CERT) na državnom nivou, dok se zakonodavni okvir u
Brčko distriktu tek pokušava u hodu definisati.
Autor tvrdi da odsustvo državnog CERT-a nije opasnost jer „sigurnost počiva na unutrašnjim
pravilima institucija“. Ovo je opasno nerazumijevanje kibernetičke arhitekture. Unutrašnja
pravila i lokalni firewall ne mogu nadomjestiti državni mehanizam za brzu koordinaciju i
reaktivno djelovanje u slučaju naprednih perzistentnih prijetnji (APT). Kada hakerske grupe
kompromituju sistem hibridne berze u Brčkom, ko vrši brzu izolaciju napada na državnom
nivou u prvih pet minuta? Ko sprovodi digitalnu forenziku i zaustavlja prekogranično curenje
sredstava? Na ova pitanja Marjanović nema odgovor, pa sistemski vakuum prosto
proglašava „nebitnim papirnim formalizmom“.

2. Amatersko izjednačavanje hibridne berze sa klasičnim bankama i berzama u
Sarajevu i Banjoj Luci
Jedna od najtežih obmana u Marjanovićevoj reakciji jeste pokušaj povlačenja paralele
između najavljene berze u Brčkom (BRX), Sarajevske (SASE) i Banjalučke berze (BLSE), te
komercijalnih banaka.

● Razlika u prirodi rizika: SASE i BLSE su tradicionalne berze koje već dvije decenije
trguju klasičnim vrijednosnim papirima putem zatvorenih klirinških sistema i
uspostavljenih bankarskih kanala. Projekat u Brčkom najavljuje hibridnu berzu sa
tokenizacijom imovine i upotrebom pametnih ugovora (smart contracts). Uvođenje
blokčejn tehnologije i tokenizovane imovine pomjera platformu direktno u sferu
decentralizovanih finansija (DeFi) i visokorizičnih digitalnih vektora, koji zahtijevaju
potpuno drugačiji, drastično viši nivo kriptografske verifikacije.

● Lažna paralela sa bankarskim sektorom: Banke u BiH ne funkcionišu u
bezvazdušnom prostoru. One posluju pod rigoroznim nadzorom entitetskih agencija
za bankarstvo, imaju obavezne zakonske rezerve i, što je najvažnije, štednja
građana je zakonski osigurana kroz Agenciju za osiguranje depozita BiH (do 70.000
KM). Koji mehanizam ili državna agencija garantuje povrat ukradene tokenizovane
imovine u slučaju proboja pametnog ugovora u Brčkom? Odgovora nema, jer takav
mehanizam ne postoji.

3. Mit o „milion KM“ osnivačkog kapitala i zloupotreba Binance primjera
U pokušaju da stvori privid finansijske stabilnosti, autor se poziva na zakonski minimum
osnivačkog kapitala od milion KM. Međutim, u kibernetičkom prostoru, milion KM nije
nikakav štit – to je iznos koji automatizovani hakerski eksploiti povuku u roku od nekoliko
sekundi.
Marjanović navodi primjere istorijskih napada na Binance (krađa od 6,3 milijarde dolara) i
Bybit, tvrdeći da su ti napadi počeli „ljudskom greškom pojedinca preko LinkedIna“, te
zaključuje da zakoni i osiguravajući fondovi „ne pomažu“. Ovakva zamjena teza je frapantna.
Binance je preživio taj udar isključivo zato što je imao osiguravajući fond (SAFU) od preko
milijardu dolara, kojim je u potpunosti obeštetio svoje klijente. Sa osnivačkim kapitalom od
milion KM i bez višestrukih milionskih polisa reosiguranja kod kredibilnih globalnih
osiguravača, berza u Brčkom u slučaju prvog ozbiljnog hakerskog incidenta ide u trenutni
bankrot, dok građani i domaći investitori ostaju bez ijedne konvertibilne marke.

4. Manipulacija DORA, NIS2 i MiCA standardima
Autor u reakciji priznaje značaj evropskih direktiva DORA, NIS2 i MiCA, ali iznosi apsurdnu
tvrdnju da se ti standardi „mogu tražiti već danas bez čekanja na državu i zakone“.
U pravnom sistemu, interni akti i lokalne odluke entitetskih ili distriktnih komisija ne mogu
supstituisati zakonodavni okvir države. Evropska uredba DORA (EU 2022/2554) izričito
nalaže obavezujuća nezavisna penetraciona testiranja vođena prijetnjama (TLPT) i dokazive
planove kontinuiteta poslovanja koji se predočavaju javnosti. Tražiti od građana da vjeruju
kako se „sve to podrazumijeva“ jer osnivači „neće ugroziti sami sebe“, predstavlja
odustajanje od svake stručne revizije. U kibernetičkoj bezbjednosti kategorija
„podrazumijeva se“ ne postoji – postoje samo javno dostupni, nezavisni code audit izvještaji
pametnih ugovora i sertifikati od strane licenciranih eksternih auditora treće strane. Gdje su ti
dokumenti za berzu u Brčkom?

5. Zamjena teza: Upozorenje je odgovornost, a hazard nije progres
Nazvati stručnu i argumentovanu analizu sistemskih ranjivosti „zastrašivanjem koje oduzima
šansu mladima“ jeste klasičan populistički spin. Pravi ekonomski razvoj i nova radna mjesta
ne grade se na tajnovitosti, regulatornom vakuumu i netransparentnim projektima
podvedenim pod „povjerenje na riječ“. Građani Brčko distrikta ne trebaju marketinška
saopštenja koja tetoše investitore, već jasne odgovore na pitanje: ko preuzima materijalnu i
krivično-pravnu odgovornost ako novac građana i privrede nestane u digitalnom prostoru?

Na samom kraju ove polemike, u javnosti ostaje da visi jedno sasvim jednostavno, ali
presudno pitanje: Na samom kraju ove polemike, u javnosti ostaje ključno pitanje: kako je
moguće da se javna odbrana ovako složenog projekta hibridne berze i tokenizacije
imovine vodi iz pozicije nekoga ko se u javnosti potpisuje kao „aktivista“ u oblasti
sajber bezbjednosti? Autorsko potpisivanje iz pozicije aktiviste samo po sebi jasno
pokazuje promašaj u pristupu – pitanja kibernetičke sigurnosti i zaštite kapitala ne rješavaju
se medijskim polemikama, već zvaničnim certifikatima, javnim izvještajima eksternih audita i
zakonski obavezujućim garancijama. Odbrana projekta bez predočavanja takvih dokaza
svodi ozbiljnu arhitekturu zaštite finansijskog sistema građana Brčko distrikta na nivo
površnog medijskog aktivizma.

Edin Livadić
Dipl. ing. informatike / Stručnjak za kibernetičku sigurnost