Da li znate: Zašto kitimo jelku za Novu godinu?
Novogodišnji i božićni praznici su gotovo nezamislivi bez raskošno ukrašene jelke, ali iako to radimo svake godine, rijetko ko zna koja se simbolika krije iza ovog rituala.
Istorijska pozadina ovog rituala prilično je nejasna, te neki spisi navode da je riječ o starom paganskom običaju Rimljana, koji su vjerovali da u jelama obitavaju duhovi iz šume. Zato su u novogodišnjoj noći darivali jelke, kako bi odobrovoljili duhove. Poslije su počeli i da sijeku mlade jelke i da ih donose kući i tako je nastao ovaj običaj.
Što se same simbolike tiče, često se naglašava da zimzeleno drveće simbolizuje život – i daje nadu da će zima proći, da će ponovo stići topliji, proljećni dani.
Međutim, što se istorijskih činjenica tiče, poznato je da je pionir u kićenju jelki bila Njemačka. Tamo se u srednjem vijeku jelka kitila crvenim jabukama, dok se u zapadnoj Njemačkoj jelka kitila kolačićima i svijećama. Ritual se polako proširio po cijeloj Evropi.
Ipak, prva zabilježena novogodišnja jelka nije bila u Njemačkoj, a dva grada se i danas svađaju oko toga kojem pripada ta čast. Talin u Estoniji i Riga u Letoniji prvi su gradovi koji su baš za novogodišnje i božićne praznike imali okićene jelke – prvi 1441, a drugi 1510. godine.
Prvi ukrasi su bili jestivi, a legenda kaže da je staklene ukrase prvi napravio jedan njemački duvač stakla – bio je veoma siromašan i tužan što ne može da kupi jestive ukrase. Zato je riješio da, ne bi li obradovao svoju decu, ukrase napravi svojim rukama, onako kako najbolje zna – od stakla. Ukrasi su bili toliko zanimljivi da su oduševili sve i on se na kraju jako obogatio.
Stakleni ukrasi su se proširili po Evropi, a onda su stigli i do Amerike. Zahvaljujući Nijemcima koji su stigli na prostore SAD-a, okićene su prve jelke u 17. vijeku. Azija se ovom trendu priključila u 19. vijeku.
Jelke su masovno počele da se ukrašavaju tek pedesetih godina prošlog vijeka.
(Biznis info)
