Skupština Brčko distrikta BiH usvojila je Kodeks ponašanja poslanika kako bi očuvala dostojanstvo, etiku i povjerenje javnosti u rad svojih predstavnika.
Ali kada Kodeks postane alat za privid, umjesto instrument odgovornosti, onda ne govorimo više o etici, već o političkoj formalnosti bez sadržaja.
Kada pritvor ne znači ništa – slučaj Alije Denjagića
Poslanik Alija Denjagić našao se u pritvoru, a protiv njega je podignuta optužnica zbog sumnje u organizovanu kupovinu glasova. Riječ je o djelu koje direktno podriva demokratski poredak i predstavlja koruptivnu radnju. Uprkos tome, Komisija za sprovođenje Kodeksa nije preduzela nikakvu mjeru — ni opomenu, ni javnu reakciju.
Šta kaže Kodeks i zašto se ne primjenjuje?
U članu 3 stav (2) navedena su područja primjene Kodeksa (na sjednicama Skupštine, sjednicama komisija, u međusobnoj komunikaciji, komunikaciji s predstavnicima drugih nivoa vlasti, komunikaciji sa javnošću i svim javnim istupima, uključujući i istupe na društvenim mrežama i u izbornoj kampanji). Upravo ovo posljednje je osnov za primjenu Kodeksa u slučaju Alija Denjagić jer se djelo desilo tokom izborne kampanje, a u članu Član 14 (Zabrana korupcije i drugih oblika zloupotrebe javne funkcije) detaljno je opisano šta sve poslanici NE SMIJU činiti:
(1) Poslanici Skupštine ni u kom slučaju neće preduzimati bilo kakve aktivnosti koje bi se mogle okarakterisati kao koruptivne aktivnosti i zloupotreba povjerenih javnih ovlašćenja, a u svrhu sticanja lične koristi kao i koristi bliskih srodnika i drugih povezanih lica.
(2) Poslanicima je naročito zabranjeno:
a) primanje ili zahtijevanje bilo kakve finansijske ili druge koristi u vezi sa obavljanjem povjerene javne dužnosti;
b) korišćenje službenih ovlašćenja i ugleda radi sticanja kakve privatne koristi ili koristi povezanih lica;
c) posebno zahtijevanje ili primanje finansijske ili druge koristi, uključujući i obećanje obezbjeđenja sopstvene buduće pozicije, kao naknade za donošenje odluke, odnosno glasanje koje pogoduje interesima određenog lica, grupe ili organizacije;
d) primanje ili zahtijevanje nagrade za uticaj na dodjelu budžetskih sredstava (u postupku javne nabavke, finansiranja i sufinansiranja projekata od javnog interesa, dodjele donacija, jednokratnih pomoći i tome slično);
e) uticanje na zapošljavanje kako u javnom tako i u privatnom sektoru, sa obećanjem protivčinidbe i bez obećanja protivčinidbe;
f) davanje ili korišćenje povlašćenih informacija do kojih je poslanik došao u obavljanju svoje funkcije radi sticanja finansijske ili neke druge koristi za sebe ili za povezana lica.
Sve je jasno. Ali ništa nije primjenjeno. Komisija ćuti. Posebno glasni u ćutanju su poslanici članovi Komisije. A javnost dobija poruku da postoji dvostruki aršin — jedan za građane, drugi za izabrane predstavnike građana. Mi smo obični smrtnici, a oni polubogovi.
Apsurd zvan Član 33 — rok za ćutanje
Jedna od najopasnijih tačaka Kodeksa je član 33, koji ograničava rok za podnošenje prijave na tri mjeseca od trenutka nastanka povrede. U praksi, to znači da ako građani ili mediji saznaju za djelo tek nakon tri mjeseca — ne mogu preduzeti ništa.
To je pravna amnestija, neetička zaštita i institucionalizovano zataškavanje djela.
Pokušaj izmjene je odbijen bez opravdanog razloga i obrazloženja. Na redovnoj sjednici Komisije za sprovođenje Kodeksa, moja malenkost, Božidar Jović, član iz reda građana, predložio je izmjenu člana 33 — da rok od tri mjeseca važi od dana saznanja za djelo, a ne od njegovog nastanka, kao i da se produži na najmanje jednu godinu.
Međutim, svi ostali prisutni članovi Komisije bili su protiv. Svi. I oni iz reda građana. Time su poslali poruku da žele da zadrže sistem u kojem se „zastarjelost“ pretvara u metod izbjegavanja odgovornosti. A šta je posao Komisije, ako ne da se bori za javni interes?
Poziv na reformu: Ne dozvolimo bezlično ograničavanje etike
Da bi Kodeks imao smisla, potrebno je:
1. Hitno izmijeniti član 3 stav (2) i proširiti primjenu Kodeksa na cjelokupan javni prostor, kao i na ponašanje poslanika u privatnom životu. U čemu je smisao Kodeksa, ako isti ne može sankcionisati poslanika koji istuče ženu, vozi u pijanom stanju, učestvuje u tuči koju je sam izazvao, vrši koruptivne radnje mimo taksativno navedenog u pomenutom članu, itd?!
2. Hitno izmjeniti član 33, produžiti rok za prijavu na 1 godinu i vezati ga za saznanje o učinjenom djelu.
3. Obavezati Komisiju da postupa ex officio po službenoj dužnosti, a ne samo po prijavi.
4. Objavljivati sve odluke Komisije uz obrazloženje — u interesu javnosti.
Zaključak:
Kodeks, iako manjkav, postoji, ali se, očigledno, ne primjenjuje. Kada poslanik koji biva pritvoren i protiv koga se vodi sudski postupak nastavi da bez sankcija nesmetano obavlja funkciju, a Komisija odbije čak i prijedlog za izmjenu očigledne pravne rupe, građani imaju pravo da kažu: ovo nije zaštita ugleda Skupštine — ovo je zaštita moći od odgovornosti.
Poslanici su predstavnici naroda i kao takvi moraju poštovati najviše moralne standarde tokom trajanja mandata. Ne samo na sjednicama Skupštine, sjednicama komisija, u međusobnoj komunikaciji, komunikaciji s predstavnicima drugih nivoa vlasti, komunikaciji sa javnošću i svim javnim istupima, uključujući i istupe na društvenim mrežama i u izbornoj kampanji.
Oni trebaju predstavljati moralnu vertikalu 24 sata. Biti model uzor građanima kako se treba ponašati u javnom prostoru, ali i u privatnom okruženju. Poslanici ne smiju biti sinonim za polubogove, niti kentaure – upravo zato i treba da postoji Kodeks.
Da li, trenutno, KODEKS PONAŠANjA POSLANIKA SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE predstavlja formu ili suštinu, procijenite sami…
Autor: Božidar Jović
član Komisije za sprovođenje Kodeksa ponašanja poslanika
Skupštine Brčko distrikta BiH iz reda građana
