Mnogi ljudi iz djetinjstva nose osjećaj da nikada nisu bili dovoljno dobri, okruženi pritiscima da budu savršeni ili strahom od kritike. Iako prošlost ne možemo mijenjati, možemo odlučiti kako ćemo danas brinuti o sebi.
Važno je naučiti biti nježni prema sebi, prihvatiti da su pogreške dio ljudskog iskustva i prilika za rast, a ne razlog za samokritiku ili ljutnju.
Samodisciplina nije stroga kazna, već način da sami sebi postavimo granice i držimo se onoga što nam je važno, ali uz razumijevanje i suosjećanje prema sebi.
Još važnije, potrebno je naučiti voljeti i prihvatiti sebe takve kakvi jesmo — prepoznati svoje jake strane i slaviti male pobjede koje često zanemarujemo.
Kao odrasli, možemo postati roditelji sebi kakve smo trebali imati u djetinjstvu, pružajući sebi razumijevanje, ljubav i sigurnost. To nije samo čin samopomoći — to je transformacija koja donosi duboki mir i sreću.
(Avaz.ba)
