Zanimljivosti

Prostiranje veša kao društveni barometar: Kako kućanski poslovi oslikavaju rodnu neravnopravnost na Balkanu

U većini balkanskih domaćinstava jednostavan čin muškarca koji prostire veš i dalje izaziva reakcije nalik društvenom eksperimentu. Dok neke komšije takav prizor doživljavaju kao znak moderne ravnopravnosti, druge ga vide kao izdaju tradicije. Ovakva polarizovana percepcija otkriva koliko su duboko ukorijenjene rodne uloge u našem društvu – i koliko je još puta do istinske jednakosti.

Kućanski poslovi kao rodni markeri

Istraživanja (realna i anegdotska) pokazuju da se percepcija muškaraca koji obavljaju “ženske poslove” kreće od divljenja do podsmijeha:

  • Muškarac koji usisava = “napredan”

  • Muškarac koji pere suđe = “odgojen”

  • Muškarac koji prostire veš = “revolucionar” (ili “sumnjiv”, ovisno o komšiluku)

Prema satiričnoj, ali bolno tačnoj anketi “Instituta za teške kućne dileme”:

  • 72% muškaraca izjavilo je da bi prostirali veš “kad bi znali kako” (često pravljenjem nespretnih čvorova koji izazivaju dodatne poslove).

  • 28% odbija s obrazloženjem da je “štrik nedostojan muževnosti”.

Zašto je prostiranje veša još uvijek tabu?

Ključni problem leži u terminologiji i percepciji:

  • “Pomoć” umjesto “obaveza” – Ako muškarac pere veš, to se smatra “pomaganjem”, a ne prirodnim učešćem u održavanju domaćinstva.

  • Društveni pritisak – Strah od osude (“Šta će reći komšije?”) često je jači od želje za ravnopravnošću.

  • Generacijski jaz – Starije generacije češće vide kućanske poslove kao “žensku dužnost”, dok mlađe polako preispituju te modele.

Put ka ravnopravnosti: Od “herojstva” do normalnosti

Dok god se muškarac koji prostire veš doživljava kao izuzetak, a ne norma, ravnopravnost ostaje iluzorna. Promjena zahtijeva:

  1. Prekidanje stereotipa – Kućanski poslovi nisu “ženski” ili “muški”; oni su ljudski.

  2. Edukaciju od malih nogu – Uključivanje dječaka u domaće poslove bez etiketa “pomoći”.

  3. Promjenu narativa – Prestanak glorifikacije muškaraca koji “pomažu”, jer to podrazumijeva da je posao prirodno tuđ.

Štipaljke kao simbol jednakosti

Društvo u kojem muškarac s štipaljkama ne izaziva ničije čuđenje biće društvo u kojem je ravnopravnost postignuta. Do tada, svaki veš koji se samostalno prostire na štrik može biti mali korak ka velikoj promjeni.

Poruka muškarcima: Uzmite štipaljke bez stida. Nije sramota prostirati veš – sramota je još uvijek smatrati da to nije i vaš posao.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button