Četrnaestogodišnjem dječaku iz Bosne i Hercegovine, kojem je teško oboljenje srca prvi put dijagnostikovano u Brčkom, u Beogradu je ugrađeno totalno vještačko srce koje mu je omogućilo da preživi najkritičniju fazu bolesti i dobije vrijeme potrebno da dočeka transplantaciju srca.
Ovaj izuzetno složen medicinski poduhvat izveden je zajedničkim radom stručnjaka Instituta za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“ i Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ u Beogradu. Priča ovog dječaka, međutim, počinje u Bosni i Hercegovini – u Brčkom, gdje je njegovo teško srčano oboljenje prepoznato i dijagnostikovano.
Prvi ljekar koji je prepoznao ozbiljnost njegovog stanja bio je prof. dr Vladislav Vukomanović, istaknuti stručnjak iz oblasti pedijatrijske kardiologije, koji je angažovan i kao član tima Zdravstvene ustanove „Univerzitetska poliklinika“ Brčko.
Nakon pregleda i postavljanja sumnje na teško oboljenje srčanog mišića, dječak je iz Brčkog upućen na dalje hitno liječenje u Beograd. Tamo je ustanovljeno da se radi o terminalnoj fazi dilatativne kardiomiopatije – teškom obliku srčane slabosti kod kojeg je srčani mišić izrazito oslabljen, srčane komore proširene, a sposobnost srca da pumpa krv kroz organizam ozbiljno narušena.
Ubrzo nakon dolaska u Beograd njegovo stanje dodatno se pogoršalo.
Dječak je razvio kardiogeni šok, odnosno stanje u kojem srce više nije u stanju da obezbijedi dovoljan protok krvi i kiseonika vitalnim organima. U takvoj situaciji ljekarima je bilo jasno da konvencionalna terapija nije dovoljna i da je neophodna mehanička cirkulatorna potpora.
Zbog toga je dječak priključen na ECMO – sistem za ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju. Riječ je o obliku napredne mehaničke potpore koji preuzima dio funkcije srca i pluća i omogućava da se krv izvan organizma oksigeniše i ponovo vraća u krvotok.
Međutim, ECMO je u njegovom slučaju predstavljao samo privremenu mjeru.
Pred ljekarima se otvorio mnogo složeniji problem – kako održati dječaka u životu dovoljno dugo da dočeka transplantaciju srca.
Rješenje je pronađeno u ugradnji totalnog vještačkog srca.
Ovaj uređaj nije klasična pumpa koja samo pomaže oslabljenom srcu. Totalno vještačko srce zamjenjuje funkciju srčanih komora i preuzima ključnu ulogu u održavanju cirkulacije krvi kroz organizam. U slučaju ovog dječaka ono nije ugrađeno kao konačno rješenje, već kao privremena mehanička potpora – svojevrsni „most do transplantacije“.
Drugim riječima, vještačko srce mu je omogućilo da preživi period u kojem njegovo prirodno srce više nije moglo da obavlja svoju funkciju, dok čeka odgovarajućeg donora.
Upravo taj dio liječenja predstavljao je jedan od najvećih izazova za beogradske stručnjake.
Dječak je, zbog svog uzrasta i tjelesne konstitucije, imao mali grudni koš za uređaj koji je dimenzijama i konstrukcijom zahtijevao posebno složeno hirurško planiranje. Ljekarski tim je morao da pronađe način da mehanički sistem bude smješten u grudni koš, uz istovremeno očuvanje funkcije drugih organa i mogućnost bezbjednog postoperativnog liječenja.
Prema informacijama ljekara, priprema i sam zahvat zahtijevali su višednevni angažman velikog multidisciplinarnog tima. Nakon višesatnog i izuzetno zahtjevnog operativnog postupka, uređaj je uspješno ugrađen, a dječak je stabilizovan i prebačen na intenzivnu njegu.
Posebnost ovog slučaja dodatno naglašava činjenica da je, prema navodima stručnjaka, riječ o jednom od izuzetno rijetkih slučajeva u svijetu u kojem je kod djeteta ovakve tjelesne konstitucije uspješno izveden kompletan put liječenja – od ECMO potpore, preko ugradnje totalnog vještačkog srca, do dugotrajnog intenzivnog liječenja i rehabilitacije.
U cijelom procesu učestvovao je veliki multidisciplinarni tim koji je uključivao pedijatrijske kardiologe, kardiohirurge, anesteziologe, intenziviste, perfuzioniste, medicinske sestre i druge zdravstvene radnike.
Među ključnim stručnjacima bio je i prof. dr Vladislav Vukomanović, koji je povezao dvije faze ove priče – od prvog prepoznavanja bolesti u Brčkom do učešća u kompleksnom liječenju u Beogradu.
Njegova uloga u ovom slučaju dodatno pokazuje značaj stručnog kadra koji je dostupan pacijentima u Brčko distriktu kroz Univerzitetsku polikliniku.
Za porodicu dječaka, međutim, iza svih medicinskih termina i složenih procedura stoji jednostavna činjenica – njihovo dijete je dobilo novu šansu za život.
Nakon višemjesečnog liječenja, intenzivne njege i rehabilitacije, dječak je dovoljno oporavljen da napusti Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta Srbije „Dr Vukan Čupić“ i bude transportovan u Bosnu i Hercegovinu.
Danas je kod kuće.
Iako je najteža faza liječenja iza njega, njegova borba još nije završena. Dječak se nalazi na listi za transplantaciju srca, a transplantacija je jedino trajno rješenje za njegovo stanje. Do tada, ugrađeno totalno vještačko srce ima zadatak da održava njegovu cirkulaciju i omogući mu da u što stabilnijem stanju dočeka odgovarajućeg donora.
Zato je povratak kući mnogo više od završetka jednog liječenja.
To je kraj jedne od najdramatičnijih etapa i početak novog čekanja – čekanja na srce koje će mu jednog dana omogućiti da živi bez mehaničke potpore.
Ova priča ujedno je i primjer koliko je važno pravovremeno prepoznavanje bolesti i povezivanje zdravstvenih ustanova i stručnjaka iz različitih sredina.
Prvi važan korak napravljen je u Brčkom, gdje je ozbiljnost dječakovog stanja prepoznata i gdje je pokrenut put ka hitnom liječenju u Beogradu. Tamo je uslijedila borba za život u kojoj su ljekari, koristeći ECMO i potom totalno vještačko srce, uspjeli da premoste period u kojem dječakovo vlastito srce više nije moglo da održava život.
Danas, poslije svega, slika je drugačija.
Umjesto bolničkog kreveta i aparata intenzivne njege – dječak je kod kuće.
Umjesto neizvjesnosti da li će preživjeti – čeka transplantaciju.
A umjesto srca koje više nije moglo da pumpa krv – njegovo tijelo trenutno održava totalno vještačko srce.
Upravo zato ova priča nije samo priča o teškoj bolesti.
To je priča o pravovremenoj dijagnozi, vrhunskoj medicini, saradnji stručnjaka iz Bosne i Hercegovine i Srbije i, prije svega, o dječaku koji je dobio vrijeme.
Vrijeme da se oporavi.
Vrijeme da se vrati kući.
I ono najvažnije – vrijeme da dočeka svoje novo srce.
