Pitanje dugoročne održivosti penzionog sistema u Bosni i Hercegovini postaje sve urgentnije, jer postojeći model zasnovan na međugeneracijskoj solidarnosti suočava se s brojnim izazovima. U sistemu gdje zaposleni finansiraju penzije za one koji su već u penziji, sve češći odlazak mladih, smanjen broj zaposlenih i demografske promjene dovode do ozbiljne neravnoteže.
Jedan od ključnih problema je masovni egzodus radno sposobnog stanovništva, koji smanjuje broj uplata u PIO/MIO fondove. Istovremeno, broj penzionera kontinuirano raste, što dodatno opterećuje sistem koji je već u teško održivom položaju.
Situacija je posebno zabrinjavajuća u Federaciji BiH, gdje je omjer radnika i penzionera pao na 1,3:1, dok je u Republici Srpskoj situacija još kritičnija – tamo na jednog penzionera dolazi samo jedan radnik. Ova neravnoteža stavlja ogroman pritisak na penzioni sistem.
Siva ekonomija dodatno pogoršava situaciju. Veliki broj zaposlenih ili nije prijavljen ili prima minimalnu platu, što znači da doprinosi uplaćuju se u iznosima koji nisu dovoljni za održavanje fondova. Iako su povremena povećanja minimalnih plata donijela kratkoročno olakšanje, stručnjaci upozoravaju da to nije trajno rješenje. Bez temeljnih reformi, sistem ostaje nestabilan.
U okviru mogućih rješenja, sve više se spominje prelazak na kombinovani model penzionog osiguranja, koji bi uključivao javne i privatne komponente. Ovaj pristup mogao bi rasteretiti državni budžet i podstaknuti individualnu štednju, ali stručnjaci naglašavaju da osim reforme modela, nužno treba raditi i na povećanju zaposlenosti, suzbijanju sive ekonomije i smanjenju iseljavanja.
Dugoročno gledano, Bosna i Hercegovina mora donijeti strateške mjere koje će stabilizirati penzioni sistem i osigurati njegovu održivost za buduće generacije.
