Disocijativna amnezija, poremećaj povezan s traumatskim stresom, karakteriše privremeni gubitak sjećanja na važne lične informacije, obično vezane uz stresne ili traumatične događaje.
Neurobiološki mehanizmi uključuju hiperkativnost hipokampusa i amigdale, područja mozga koja su ključna za obradu emocija i memorije. Hronični stres povećava nivo kortizola, što može dovesti do oštećenja neuronskih mreža i narušavanja konsolidacije sjećanja.
Klinički, disocijativna amnezija manifestuje se kao selektivni gubitak sjećanja, često uz potpunu nesvijest o događajima koji su doveli do stresa. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih neuroloških i psihijatrijskih uzroka.
Tretmani uključuju psihoterapiju fokusiranu na trauma-informed pristup, kognitivno-bihevioralne tehnike i, u nekim slučajevima, farmakološku podršku. Rana intervencija može pomoći u obnovi sjećanja i smanjenju simptoma
