Broj milionera širom svijeta raste, a iza tog trenda stoje rast vrijednosti nekretnina, finansijska tržišta, investicije i razvoj novih poslovnih modela.
Ipak, činjenica da sve više ljudi prelazi granicu od milion dolara ne znači da svijet postaje ravnomjerno bogatiji. Naprotiv, jaz između onih koji posjeduju imovinu i onih koji uglavnom žive od plate ostaje jedna od ključnih ekonomskih tema.
Kada se kaže da je svaki 140. čovjek na svijetu milioner, prva reakcija je obično nevjerica. U svijetu u kojem milioni ljudi pokušavaju da izađu na kraj sa rastućim troškovima života, stanovanjem i svakodnevnim računima, podatak zvuči gotovo nestvarno. Ipak, broj milionera zaista raste, a izvještaji o globalnom bogatstvu pokazuju da se imovina sve više koncentriše u rukama ljudi koji već imaju kapital.
Kada je riječ o apsolutnom broju dolarskih milionera, Sjedinjene Američke Države ubjedljivo prednjače. Prema UBS-u, na kraju 2024. godine imale su gotovo 24 miliona milionera, odnosno oko 40 odsto ukupnog broja u svijetu. Kina je bila na drugom mjestu sa približno 6,3 miliona. Slijede Francuska, Japan, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Međutim, broj milionera nije isto što i prosječan životni standard. Zemlja može da ima veliki broj veoma bogatih ljudi, a istovremeno i značajan dio stanovništva koji teško podmiruje osnovne troškove. Za razumijevanje ekonomskog položaja građana zato je važno posmatrati i medijalno bogatstvo, raspodjelu prihoda i troškove života, a ne samo broj ljudi koji su prešli određeni imovinski prag.
Jedan od najvažnijih razloga jeste rast vrijednosti imovine. Kada cijene akcija rastu, vlasnici udjela u kompanijama postaju bogatiji. Isto važi za vlasnike nekretnina čija tržišna vrijednost raste tokom godina. Čak i bez naglog povećanja plate, neko može da pređe granicu od milion dolara zahvaljujući imovini koju je stekao ranije.
Drugi izvor bogatstva jeste preduzetništvo. Osnivači kompanija mogu da izgrade imovinu kroz vlasničke udjele, prodaju poslovanja ili isplatu dividendi. Digitalna ekonomija dodatno je otvorila mogućnosti za razvoj poslova koji mogu da dođu do velikog broja kupaca bez potrebe za tradicionalnom infrastrukturom. Softver, digitalni proizvodi i određene vrste onlajn poslovanja omogućavaju širenje poslovanja na međunarodna tržišta.
Zbog toga priča o rastu broja milionera nije jednostavna priča o ljudima koji su pronašli recept za uspjeh. Ona govori i o tome koliko je važno već posjedovati imovinu koja može da raste.
Ovdje dolazimo do najvažnijeg paradoksa. Broj milionera može da raste istovremeno sa ekonomskom nesigurnošću velikog dijela stanovništva.
Prema „World Inequality Report 2026“, najbogatijih deset odsto svjetske populacije posjeduje oko 75 odsto ukupnog bogatstva, dok donjih 50 odsto posjeduje svega dva odsto. Drugim riječima, polovina stanovništva svijeta zajedno raspolaže tek malim dijelom ukupne imovine.
Ovi podaci ukazuju na razliku između stvaranja bogatstva i njegove raspodjele. Ako vrijednost akcija i nekretnina raste, korist od toga najdirektnije imaju ljudi koji ih već posjeduju. Oni koji najveći dio prihoda troše na stanovanje, hranu, prevoz i druge osnovne potrebe imaju mnogo manje prostora za ulaganje.
Tu je i pitanje inflacije. Milion dolara i danas predstavlja značajnu imovinu, ali njegova kupovna moć nije ista kao prije nekoliko decenija. Prag od milion dolara ostao je nominalno isti, dok su se cijene nekretnina, usluga i drugih dobara mijenjale. Zbog toga broj ljudi koji prelaze tu granicu ne mora da raste istim tempom kao njihova stvarna kupovna moć.
Drugim riječima, više milionera ne znači automatski da je život postao lakši za prosječnog čovjeka.
Izvor: Glas Srpske
