Ako postoji noć koju će navijači Tempa pamtiti godinama – onda je to ova. U atmosferi kakvu može proizvesti samo Ražljevo, u dvorani koja je postala najljepša tvrđava Premijer lige BiH, odbojkaši Tempa odigrali su meč koji se može nazvati samo jednim imenom: herojski.
U 12. kolu Premijer lige Bosne i Hercegovine Tempo je savladao moćnu i favorizovanu Bosnu iz Sarajeva rezultatom 3:1 (25:21, 25:21, 21:25, 25:20) – u utakmici u kojoj su domaći igrači ispisali jednu od najljepših stranica klupske istorije.
Od samog starta susreta bilo je jasno da je Tempo izašao na teren bez straha i bez kompleksa, ali sa ogromnom željom da iskoristi snagu domaćeg terena. Publika je bila dodatni igrač, glasna, srčana, nepokolebljiva – baš kako treba u borbi za opstanak.
Prvi set donio je serije dobrih servisa, čvrst blok i hrabre napade. Tempo je djelovao kao tim koji vjeruje, tim koji ne želi samo da učestvuje, nego da pobijedi.
Drugi set je bio još bolji – domaći su u nekoliko navrata lomili ritam Bosne, pametnom taktikom koju je postavio trener Bojan Novokmet. Tempo je igrao disciplinovano, sa jasnim planom i nevjerovatnom borbenošću u odbrani. Publika je svaku odbranjenu loptu nagrađivala aplauzima kao da se osvaja trofej.
U trećem setu gosti iz Sarajeva pokazuju zašto su jedni od kandidata za plej-of i borbu za titulu. Podigli su agresivnost, smanjili broj grešaka i iskoristili nekoliko trenutaka pada domaće ekipe. Tempo je izgubio set, ali – i to je važno – nije izgubio glavu.
Rijetko se viđa da ekipa koja vodi 2:1 ostane toliko mentalno stabilna nakon izgubljenog seta. Ali to je ta razlika između tima koji se predaje i tima koji se bori.
U odlučujućem setu Tempo ponovo igra kao na početku meča. Servis je ponovo postao oružje, blok se podizao u pravom trenutku, a odbrana je izgledala kao zid. Svaki igrač davao je sebe.
Nije bilo zvijezda, nije bilo pojedinačnih ispada – bio je to kolektiv.
Ekipa je igrala kao da je finale, kao da od ovih poena zavisi cijela sezona. Bosna je pokušavala da se vrati, ali Tempo je imao nešto više – srca, energije, zajedništvo. I na kraju, pred gromoglasnim navijanjem, upisao je jednu od najvrijednijih pobjeda u klupskoj istoriji.
Trener Bojan Novokmet odradio je taktički savršen posao. Smirivao je ekipu kad je trebalo, podizao ritam kad je Bosna prijetila, mijenjao, rotirao, povlačio prave poteze. Ovakav Tempo nismo gledali cijele sezone – i zato ova pobjeda nosi posebnu težinu.
Svaki igrač zaslužuje pohvale. Svaki poen bio je odigran srcem. Kad se kaže da niko ne odskače – to nije zato što nije bilo dobrih pojedinaca, nego zato što su svi bili perfektni u onome što su trebali da rade.
Ovo je treća pobjeda Tempa u sezoni, ali i možda najvažnija. Ne samo zbog bodova, nego zbog načina na koji je ostvarena.
U borbi za opstanak svaki bod je zlata vrijedan, a Tempo je sada uhvatio priključak i dobio preko potrebnu psihološku snagu. Do kraja prvenstva ostalo je pet utakmica, od čega čak tri u Ražljevu – a ako će igrati kao sinoć, svako ko dolazi u Ražljevo moraće dobro da se oznoji.
Navijači Tempa zaslužuju posebno poštovanje. Ovakva atmosfera rijetko se viđa. Sinoć je svaki poen dizao publiku na noge, a svaki blok bio malena eksplozija. To jedinstvo ekipe i tribina je ono što je presudilo.
Tempo je pokazao da ima karakter, da ima sposobnost, da ima identitet. I da ima publiku koja vjeruje i kada je najteže.
Ako Tempo nastavi da igra ovako – hrabro, odlučno, timski – opstanak neće biti samo želja, nego realnost. Pobjeda nad Bosnom nije samo tri boda, ona je poruka svima u ligi:
Tempo je živ. Tempo se bori. Tempo je opasan.
I najvažnije – Tempo vjeruje.
