Uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Vaskrsa, Parohijski hram u Mrtvici ponovo je postao mjesto okupljanja, stvaralaštva i duboke duhovnosti. U srcu ovog slikovitog sela, u organizaciji popadije Bojane Krstanović, održana je radionica tradicionalnog šaranja vaskršnjih jaja voskom – tehnike koja objedinjuje vjeru, umjetnost i kulturno nasljeđe.
Ova drevna metoda, koja zahtijeva strpljenje, preciznost i mirnu ruku, prenosi se s generacije na generaciju, a svaki potez voskom nosi simboliku, poruku i – kako kaže popadija Bojana – molitvu. Tehniku je naučila na Kosovu i Metohiji, gdje se još uvijek njeguje među ženama kao poseban izraz vjere i pripadnosti.
„Za mene je šaranje jaja voskom čin pripreme srca za Vaskrs“, kaže popadija, koja se bavi i ikonopisanjem. Ističe da joj je najveća radost to što ovu vještinu može prenijeti najmlađima, jer kroz nju djeca ne uče samo o ukrašavanju, već i o simbolici Vaskrsa i zajedništvu.
Radionica je okupila vjernike svih generacija. Nataša Jovanović je ovu tehniku prvi put upoznala prošle godine upravo u crkvi, a kako kaže, odmah je osjetila posebnu toplinu i smirenost koju donosi ovaj proces. Tatjana Ristić, mještanka koja je cijeli život provela u Mrtvici, poručuje da je Vaskrs za nju praznik porodice, zajedništva i radosti, te da joj je posebno drago što se Crkva sve više povezuje s narodom.
Učesnici radionice ističu da tehnika šaranja voskom nije teška za savladati – potrebna je tek volja, malo vježbe i kvalitetan pribor. Sve ostalo, dodaju, dolazi iz srca.
Posebnu zahvalnost mještani su uputili svešteniku Bojanu i popadiji Bojani, zahvaljujući kojima je, kako kažu, Crkva u Mrtvici doživjela pravi preporod. Vjernici se sve češće okupljaju, Parohija je aktivna i u humanitarnim akcijama, a duh zajedništva sve je snažniji.
Na kraju radionice, popadija Bojana zahvalila je svim učesnicima na trudu i lijepim trenucima, te uputila vaskršnju čestitku svim vjernicima:
„Neka Vaskrs donese mir, ljubav i radost u svaki dom.“
I ove godine, kroz vosak i boje, Vaskrs u Mrtvici najavljen je toplinom zajedništva, vjerom i tradicijom koja se, s koljena na koljeno, prenosi – iz ruke u ruku, iz srca u srce.
