REAKCIJA NA PROZIVKE: „Paušalno ponižavanje privatnih fakulteta je nepravda i haram prema ljudima koji pošteno rade

SARAJEVO / TRAVNIK — Posljednji istupi pojedinih parlamentaraca i profesora, među kojima su članovi Komisije za borbu protiv korupcije PSBiH predvođeni Branislavom Borenovićem, kao i profesor dr. sc. Rasim Išerić, ponovo su u žižu javnosti stavili pitanje opravdanosti postojanja i kvaliteta rada privatnih univerziteta u BiH. Dok kritičari tvrde da nekontrolisana produkcija diploma vodi bh. društvo u „siguran ambis“, s druge strane stižu argumenti koji pozivaju na objektivnost, zakonitost i prekid selektivnog pristupa ovom problemu.
Evropski modeli nasuprot domaćih predrasuda
Profesor Upravnog i Notarskog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Travniku, Esad Hrvačić, oštro je reagovao na izjave kolega Išerića i Borenovića. Hrvačić ističe da privatno obrazovanje u većem dijelu Evrope i SAD-a ima ključnu ulogu, nerijetko kroz modele javno-privatnog partnerstva gdje država postavlja stroge standarde, a privatni sektor obezbjeđuje infrastrukturu i resurse.
„Ne može se paušalno govoriti da je sve što je privatno automatski loše, niti da je sve što je državno automatski kvalitetno. Takav stav nije argumentovan, nego je površan i vraća nas u vrijeme predrasuda“, navodi profesor Hrvačić.
U kontekstu optužbi o nedostatku prakse, Hrvačić je uputio i otvoren poziv kolegama da posjete Travnik i lično se uvjere u nastavne procese, simulirana suđenja i praktičnu pripremu studenata za tržište rada – oblike nastave koje, kako tvrdi, mnogi državni fakulteti nažalost nisu ni pokušali organizovati.
Problem Kallosa i pitanje selektivnosti: Zašto se šuti o Republici Srpskoj?
Povod za oštru debatu u javnosti bila je nedavna afera vezana za Evropski univerzitet „Kallos“ u Tuzli. Komisija za borbu protiv korupcije PSBiH pozvala je na saslušanje rektoricu tog univerziteta, što je preraslo u skandal zbog, kako navode iz Komisije, bahatog ponašanja njenog advokata (ujedno i profesora na istoj ustanovi) i potpunog ignorisanja državnih institucija. Kritičari poput Išerića ovaj slučaj koriste kao krunski dokaz o potpunoj eroziji sistema, predlažući čak i zakonsko ukidanje privatnih univerziteta ukoliko se ne uvedu rigorozne kontrole i obavezno stalno zaposlenje za sve profesore.
Međutim, profesor Hrvačić u svom odgovoru naglašava da se pojedinačni loši primjeri moraju konkretno imenovati i procesuirati, ali da se zbog njih ne smije nanositi kolektivna šteta studentima i profesorima koji rade pošteno i zakonito.
On posebno problematizuje činjenicu da se cijela rasprava u javnosti vodi selektivno, s primarnim fokusom na Federaciju BiH.
„Posebno mi je sporno što kolega Borenović problematizira privatne fakultete uglavnom kroz prizmu Federacije BiH, dok se gotovo nikako ne otvara pitanje stanja u Republici Srpskoj, gdje također postoje privatne visokoškolske ustanove i gdje su se, prema javno dostupnim informacijama, pojavljivali ozbiljni problemi u ovoj oblasti. Ako već govorimo o kvalitetu, to se pitanje mora otvoriti na nivou cijele Bosne i Hercegovine, a ne selektivno“, upozorava Hrvačić.
Kontrola Agencije i porazne činjenice iz prakse
Dok kritičari izražavaju sumnju u rad Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta BiH (HEA), optužujući ih za potencijalni sukob interesa i angažman službenika na privatnim fakultetima, Hrvačić iznosi drugačije tvrdnje s terena. Prema njegovim riječima, Agencija na državnom nivou radi svoj posao veoma ozbiljno, kriteriji postoje, a u obrazovnom procesu se „svaka dlaka vaga“.
U prilog kvalitetu rada modernih privatnih fakulteta, on navodi i fleksibilnost u radu koju menadžment pruža kreativnim projektima, bez čekanja na beskrajne administrativne sjednice. O povjerenju javnosti, kako ističe, najbolje govori podatak o preko 150 upisanih studenata na ovom fakultetu u tekućoj akademskoj 2025/2026. godini.
Na kraju, profesor Hrvačić se, kao dugogodišnji istaknuti pravnik, osvrnuo i na tradicionalne boljke državnog obrazovnog sistema iz kojeg su, kako kaže, decenijama izlazili pravnici koji nikada nisu vidjeli sudnicu ili napisali pravni akt:
„Kroz moje kancelarije prošlo je preko četrdeset pripravnika sa državnih fakulteta i dobro znam kolika je razlika između formalne diplome i stvarnog znanja. Upravo zato se kao profesor trudim da studentima dam ono što ja nisam dobio u svom obrazovanju: praksu, konkretan rad, kritičko razmišljanje i pravničku sigurnost. Kritika je dobrodošla kada je argumentovana. Ali paušalno ponižavanje nije kritika — to je nepravda. A nepravda prema ljudima koji pošteno rade svoj posao je, blago rečeno, haram.“
Debata o sudbini i reformi visokog obrazovanja u BiH očigledno tek ulazi u svoju najtopliju fazu, a rješenje će se morati tražiti u ujednačavanju kriterija i strogoj kontroli kvaliteta na nivou cijele države, bez obzira na entitetske granice i vlasničku strukturu ustanova.