Od spektakularnih napada koji su punili svjetske medije, preko brutalnih ubistava čuvara zakona, pa sve do zastrašujućeg trenda u kojem djeca postaju egzekutori – hronologija terorizma u BiH oslikava dubok društveni i bezbjednosni problem. Dok se najpoznatiji bh. osuđenik za terorizam priprema za slobodu, sjećanja na ubijene policajce u Bugojnu, Zvorniku i Bosanskoj Krupi opominju da opasnost nije prošla.
Mevlid Jašarević: Kraj petnaestogodišnje kazne i novi sudski proces
Najpoznatiji radikalni ekstremista u regiji, Mevlid Jašarević, izlazi na slobodu 27. oktobra 2026. godine. Jašarević je osuđen na 15 godina zatvora nakon što je 28. oktobra 2011. godine izveo teroristički napad na Ambasadu SAD-a u Sarajevu. On je tada tokom 50 minuta ispalio čak 105 metaka iz automatske puške i teško ranio policajca Mirsada Velića.
Međutim, iako mu ističe kazna, Jašarević se pred Sudom BiH suočava s novim postupkom zbog optužbi da je krajem 2024. godine verbalno napao i prijetio vaspitačicama u Državnom zatvoru u Vojkovićima. S obzirom na to da ima državljanstvo Srbije, Jašarević će moći napustiti BiH, ali je sud odbio oduzimanje pasoša i odredio mu mjeru obaveznog javljanja policiji dva puta mjesečno u Sarajevu sve do okončanja novog procesa.
Krvavi napad u Bugojnu: Razorna eksplozija auto-bombe
Među najteže i logistički najsloženije terorističke akte u postratnoj BiH ubraja se napad na Policijsku upravu Bugojno, izvršen 27. juna 2010. godine.
U ranim jutarnjim satima, radikalni islamista Haris Čaušević zvani Oks postavio je i aktivirao improvizovanu eksplozivnu napravu ogromne razorne moći na stražnji zid zgrade policijske stanice. Cilj napada bio je usmjeren na institucije države, a u snažnoj eksploziji poginuo je policajac Tarik Ljubuškić, dok je teško ranjena njegova kolegica Edina Hindić. Još nekoliko policijskih službenika pretrpjelo je lakše i teže povrede, a na samom objektu i okolnim zgradama pričinjena je ogromna materijalna šteta. Čaušević je nakon dugotrajnog i kontroverznog sudskog procesa pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora, dok je njegov saučesnik Adnan Haračić, nakon priznanja krivice, osuđen na 14 godina robije.
Krvavi napad u Zvorniku: Ubistvo policajca Dragana Đurića
Još jedan crni datum za bezbjednosni sektor u BiH jeste 27. april 2015. godine, kada je izvršen teroristički napad na Policijsku stanicu u Zvorniku. Napad je izveo 24-godišnji Nerdin Ibrić, naoružan sačmaricom i drugim vatrenim oružjem. Ibrić je upao u stanicu u vrijeme smjene i odmah na ulazu ubio policajca Dragana Đurića, dok je ranio njegove kolege Stevu Milovanovića i Željka Gajića. Ostali policajci su uzvratili vatru i likvidirali napadača na licu mjesta. Ibrić je bio povezan s radikalnim vehabijskim pokretom. Ono što i danas izaziva ogorčenje javnosti i porodice ubijenog Đurića jeste činjenica da je Tužilaštvo BiH na kraju obustavilo istragu u ovom slučaju pod obrazloženjem da nema dovoljno dokaza protiv drugih potencijalnih saučesnika ili nalogodavaca.
Bosanska Krupa: Zastrašujući čin 14-godišnjeg teroriste
Da radikalne ideologije ne biraju godine, pokazao je stravičan događaj iz oktobra 2024. godine koji je šokirao cijelu Evropu. U noći sa 24. na 25. oktobar, 14-godišnji maloljetnik naoružan nožem ušao je u Policijsku stanicu Bosanska Krupa. U bezumnom napadu, maloljetnik je usmrtio policajca Ozrena Marana i teško ranio njegovog kolegu Avdu Hasanovića. Ovaj čin je odmah okarakterisan kao terorizam. Zbog činjenice da je u trenutku izvršenja zločina imao svega 14 godina, zakonski mu nije bilo moguće izreći klasičnu zatvorsku kaznu, te je osuđen na maksimalnih pet godina zavodskih mjera u odgojno-popravnom domu. Istraga o tome ko je vrbovao i radikalizovao ovog dječaka preko interneta i društvenih mreža takođe je obustavljena zbog nedostatka dokaza, ostavljajući javnost s dubokim osjećajem nesigurnosti.
Zaključak: Pouke koje (ni)smo naučili
Slučajevi od Bugojna i Jašarevića, pa sve do maloljetnika iz Bosanske Krupe, pokazuju opasnu evoluciju terorizma u BiH – od postavljanja eksploziva i klasičnih oružanih napada do tihe internet radikalizacije najranjivijih kategorija društva. Dok se institucije bave posljedicama, stručnjaci upozoravaju da bez sistemske prevencije, deradikalizacije u zatvorima i oštrije kontrole onlajn prostora, bezbjednosne agencije i policajci na dužnosti ostaju prva, ali često i najranjivija meta.
