Bijeljina se već mjesecima suočava sa ozbiljnim problemom oronulih i nebezbjednih fasada u užem centru grada. Dok komadi maltera i cigle svakodnevno prijete prolaznicima, udarne vijesti o hapšenju u Gradskoj upravi savršeno objašnjavaju zašto se grad bezbjednosno i infrastrukturno raspada. Slučaj obrušavanja fasada i policijska akcija protiv korupcije nisu odvojeni događaji – oni su direktna posljedica sistema u kojem se javna bezbjednost žrtvuje zarad privatnog profita.
Ono o čemu su građani Bijeljine mjesecima šaputali dok su u strahu prolazili pored rizičnih objekata, dobilo je svoj zvanični epilog. Dok se gradske vlasti bave administrativnim lavirintima i prebacivanjem krivice, akcija MUP-a Republike Srpske pod kodnim nazivom „Urban“ ogolila je stvarni prioritet pojedinih gradskih službenika. Građevinsko-urbanistički inspektor Ognjen Gavrić (O.G.) uhapšen je na djelu, neposredno nakon što je uzeo mito u iznosu od oko 20.000 KM kako bi investitoru omogućio nelegalnu gradnju.
Kako su povezani mito i ugrožena bezbjednost na ulicama?
Logika ovog korupcionog lanca je prosta i direktno se odražava na opasnost s kojom se građani svakodnevno susreću.
Logika ovog korupcionog lanca je prosta i direktno se odražava na opasnost s kojom se građani svakodnevno susreću.
Selektivno sljepilo na terenu? Dok inspektori troše energiju i radno vrijeme na pregovore o kovertama i pogodovanje u inspekcijskim postupcima, javni prostor ostaje potpuno zanemaren. Građevinska inspekcija očigledno nema vremena za izdavanje hitnih naloga za sanaciju opasnih fasada jer je zauzeta kontrolisanjem profitabilnijih, nelegalnih gradilišta.
Sve ima svoju cijenu, osim ljudskog života? Kada se inspekcijski nadzor koristi kao finansijsko oružje, podobnima se gleda kroz prste, a stvarni problemi se ignorišu dok ne bude prekasno. Posljednji incidenti u kojima su samo pukom srećom izbjegnute tragedije pokazuju da je sistem potpuno zakazao.
Sumnjiv kvalitet nove gradnje? Dok starije zgrade ostaju tempirane bombe, građani se s pravom pitaju kakav je kvalitet novih objekata koji niču po Bijeljini. Ako se upotrebne i građevinske dozvole kupuju za desetine hiljada maraka, pitanje je dana kada će i sa tih novih zgrada početi da otpadaju komadi maltera.
Ko je zapravo odgovoran?
Prema važećim propisima, održavanje zgrada jeste obaveza zajednica etažnih vlasnika (ZEV), ali je nadzor nad primjenom zakona i bezbjednošću objekata isključivo u rukama gradske inspekcije. Lanac odgovornosti počinje od postupajućih inspektora koji su dužni da kazne neodgovorne investitore i nalože hitne sanacije. Međutim, ovaj lanac se ne završava jednim hapšenjem.
Javnost opravdano traži odgovore od vrha Gradske uprave.
Kako je moguće da se u zvaničnim kancelarijama lokalne samouprave vrše pretresi i pronalaze koverte sa desetinama hiljada maraka? Ko je obezbijedio političko i institucionalno zaleđe za ovakvo djelovanje?
Kako je moguće da se u zvaničnim kancelarijama lokalne samouprave vrše pretresi i pronalaze koverte sa desetinama hiljada maraka? Ko je obezbijedio političko i institucionalno zaleđe za ovakvo djelovanje?
Dok se čeka dalji ishod istrage i konkretna reakcija nadležnih, Bijeljinci kroz centar grada i dalje prolaze sa pogledom uprtim ka gore. Vrijeme je da gradski oci odgovore na ključno pitanje – da li je džep pojedinih inspektora važniji od života građana?
