Emina Vukas Salihbegović: Inovativni pristupi liječenju neuroloških bolesti kod djece
Dok se razvojni poremećaji, epilepsija i hronične neurološke dijagnoze kod djece bilježe u porastu, zdravstveni sistem se sve teže prilagođava potrebama najmlađih pacijenata.
Roditelji su preplavljeni informacijama s interneta, škole nisu dovoljno edukovane da pruže adekvatnu podršku, a savremene terapije često stižu kasnije nego što bi trebalo.
U takvom okruženju, stručnjaci upozoravaju da je rana dijagnostika, multidisciplinarni pristup i kontinuirana terapijska podrška ono što pravi razliku.
O izazovima savremene pedijatrijske neurologije, stanju na terenu, ali i o tome šta donosi ovogodišnji internacionalni simpozijum “NeuroFuture 2025”, je govorila mr sci. dr Emina Vukas Salihbegović, predsjednica Organizacionog odbora “NeuroFuture 2025” (2. Internacionalnog simpozijuma dječjih neurologa) i jedna od vodećih stručnjakinja u ovoj oblasti.
NN: Prema Vašem iskustvu, koja su danas najčešća neurološka oboljenja i razvojni poremećaji s kojima se susrećete kod djece u BiH?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Najčešće neurološko oboljenje kod djece u Bosni i Hercegovini je epilepsija. Ona se javlja kod otprilike 0,5 – 1% djece i predstavlja hronično stanje koje zahtijeva dugotrajnu terapiju i praćenje.
Pored epilepsije, vrlo česti su i razvojni poremećaji – poremećaji pažnje i koncentracije, poremećaji govora i jezika, kao i poremećaji iz autističnog spektra.
Kada se sve ove dijagnoze zbroje, razvojni poremećaji zahvataju između 5% i 10% dječje populacije.
Drugim riječima, dok epilepsija predstavlja najčešću pojedinačnu bolest, razvojni poremećaji čine širi spektar stanja koja utiču na učenje, komunikaciju i svakodnevno funkcionisanje djece.
NN: Da li se struktura neuroloških dijagnoza kod djece mijenjala tokom posljednjih desetak godina i u kom smjeru?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Da, primjećujemo porast razvojnih poremećaja i hroničnih oboljenja, dok su neka klasična stanja poput teških infekcija mozga rjeđa zahvaljujući boljoj prevenciji i vakcinaciji.
Ipak, vakcinacija bi trebalo da bude obuhvatnija, jer upravo ona štiti djecu od najtežih neuroloških komplikacija različitih preventibilnih infekcija. Dakle, mijenja se profil bolesti – manje akutnih, više hroničnih i razvojnih.
NN: Koliko na porast određenih neuroloških stanja utiču faktori poput urbanog načina života, stresa u porodici, nedostatka fizičke aktivnosti i digitalnih navika djece?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Ovi faktori imaju veliki uticaj. Djeca danas provode mnogo vremena uz elektronske uređaje, što smanjuje fizičku aktivnost i prirodnu igru.
Uz to, stres u porodici i ubrzani urbani ritam mogu dodatno opteretiti dječji razvoj.
Sve ove okolnosti ne uzrokuju direktno neurološke bolesti, ali mogu pogoršati postojeće probleme ili ubrzati njihovu pojavu.
Zato je važno da djeca imaju dovoljno sna, kretanja, socijalne interakcije i stabilno porodično okruženje, jer upravo ti faktori štite njihov neurološki razvoj.
NN: Koliki je jaz između teorijskog znanja koje dolazi iz novih istraživanja i realne mogućnosti da se ono primijeni u našim bolnicama?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Dječja neurologija danas se razvija izuzetno brzo – dolaze inovativni lijekovi i čak genske terapije.
Posebno je važno što se razvijaju terapije za neuromišićne i demijelinizirajuće bolesti, koje su nekada bile gotovo bez mogućnosti liječenja.
Iako dostupnost ovih terapija zavisi od sistema i finansija, u najvećem broju slučajeva uspijevamo se izboriti da one stignu i do naših pacijenata, što smatram najvećim uspjehom.
NN: U kojoj mjeri je sistem spreman da dijete koje dobije ozbiljnu dijagnozu zapravo dobije kontinuitet terapije – od bolnice, preko rehabilitacije pa do školskog sistema? Gdje taj lanac najviše puca?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Najčešće lanac puca na prelazu iz bolnice u rehabilitaciju i školski sistem, jer nedostaje koordinacija između zdravstvenog i obrazovnog sektora.
Upravo zato mi ispred Udruženja dječjih neurologa BiH, svake godine obilježavamo Ljubičasti dan – međunarodni dan podizanja svijesti o epilepsiji – kroz edukaciju učitelja u vrtićima i školama o tome kako postupati sa djetetom koje ima konvulzivnu ataku i kako pružiti prvu pomoć.
Voljeli bismo da je odaziv učitelja veći, no nastavljamo raditi na tome, jer vjerujemo da edukacija i saradnja mogu osigurati bolji kontinuitet terapije i podrške za djecu.
NN: Koliko roditelji razumiju neurološka stanja i gdje najčešće griješe te kako komentarišete porast samodijagnostike kod roditelja putem interneta?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Roditelji žele najbolje za svoje dijete i često se trude da razumiju neurološka stanja, ali informacije koje pronalaze na internetu nisu uvijek tačne niti provjerene. Najčešća greška je samodijagnostika – kada roditelji sami tumače simptome i donose zaključke bez stručnog pregleda.
To može stvoriti nepotrebnu paniku ili, suprotno, odgoditi traženje pomoći. Internet može biti koristan za osnovne informacije, ali nikada ne može zamijeniti pregled i savjet stručnjaka.
Zato uvijek naglašavamo: Ako primijetite odstupanja u razvoju, obratite se pedijatru ili dječjem neurologu, jer rana i tačna dijagnoza čini najveću razliku.
NN: Šta je glavna svrha i fokus ovogodišnjeg simpozijuma “NeuroFuture 2025”, koji se održava 12. i 13. decembra. Koje ključne teme će biti u centru pažnje?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Ključne teme ovogodišnjeg simpozija su neuroimunologija, neuromišićne bolesti i encefalopatije.
Fokus je na inovativnim terapijama, uključujući genske pristupe, vagus nerv stimulatoru kao metodi liječenja medikamentozno rezistentne epilepsije, te na tranziciji pacijenata iz pedijatrijske u adultnu dob. Posebna pažnja posvećena je i multidisciplinarnoj saradnji, jer se bolesti često preklapaju i zahtijevaju zajednički pristup.
Simpozij je prilika da se sagleda gdje se mi nalazimo u odnosu na region i svijet, te da se definišu modeli koji će osigurati bolju koordinaciju i kontinuitet skrbi za djecu.
NN: Koliko je važno da se ovakvi stručni događaji održavaju redovno i da li je plan da “NeuroFuture” postane platforma kontinuiteta, a ne samo pojedinačni događaj?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ: Važno je da se ovakvi skupovi održavaju redovno, jer dječja neurologija ulazi u novu eru inovacija.
Posebno nas raduje što se među mladim ljekarima osjeti sve veća zainteresiranost za ovu oblast, jer upravo nova generacija stručnjaka daje snagu kontinuitetu i budućnosti struke.
Ovo je drugi internacionalni simpozij – prošle godine održan je u Mostaru – a cilj nam je da “NeuroFuture” postane prepoznatljiva platforma razmjene znanja u regionu i šire te da doprinese jačanju dječje neurologije u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Kontinuitet ovakvih događaja daje veću težinu pred nadležnim institucijama i povećava šansu da se osiguraju terapije i bolja koordinacija sistema.
Tri preporuke stručnjaka
NN: Šta bi bile tri preporuke koje biste uputili u vezi s neurološkim razvojem djeteta?
VUKAS SALIHBEGOVIĆ:
● Omogućite djetetu dovoljno sna, kretanja i igre.
● Ograničite vrijeme pred ekranima i njegujte komunikaciju licem u lice.
● Ako primijetite odstupanja u razvoju, obratite se stručnjaku što ranije – rana intervencija je ključna.
Nezavisne novine
