Slučaj otmice i svirepog ubistva dvadesetosmogodišnjeg Edina Zejćirovića iz Brčkog ostaje upisan kao jedan od najmonstruoznijih zločina u novijoj istoriji Bosne i Hercegovine. Četvorica napadača su nesrećnog mladića brutalno mučila, ponižavala, sve to snimala mobilnim telefonom i na kraju ga živog bacila u rijeku Savu. Pravosuđe u Brčkom izreklo im je istorijske kazne, a izvršioci se danas nalaze iza rešetaka u najstrožim zatvorima u BiH.
Činjenični opis iz presude: Namamljivanje i otmica zbog navodnog duga
Prema zvaničnom činjeničnom opisu iz pravosnažne presude Apelacionog suda u Brčkom, optuženi Suan Halilović, Nihad Hukić, Suvad Djedović i Samid Šabanović postupali su zajednički i po prethodnom dogovoru. Motiv napada bili su neraščišćeni novčani računi – navodni Edinov dug od oko 2.000 KM.
Grupa je 17. novembra 2019. godine namamila Zejćirovića u ugostiteljski objekat „Stela” u Brčkom. Nakon toga su ga, upotrebom sile i prijetnji, ugurali na zadnje sjedište automobila Peugeot 607, čime je otpočela faza otmice. Već tokom vožnje prema periferiji grada, Edin je bio blokiran i neprekidno tučen šakama u glavu i tijelo, dok mu je mobilni telefon oduzet kako ne bi mogao pozvati pomoć.
Sadističko mučenje na nasipu rijeke Save (Vučilovac)
Prava strahota, koja je zakonski okvalifikovana kao ubistvo na svirep način, odigrala se na riječnom nasipu u naselju Vučilovac, tik uz obalu Save. Izvršioci su izvukli polusvjesnog mladića iz vozila i oborili ga na zemlju, gdje su ga divljački šutirali teškom obućom po vitalnim organima.
Činjenični opis Tužilaštva detaljno precizira sadističke uloge:
Nihad Hukić je koristio elektrošoker kojim je žrtvi nanosio opekotine i strujne udare po glavi.
Prvooptuženi Suan Halilović je uzeo kombinovana kliješta (kombinirke) i Edinu svjesno stisnuo i otkinuo srednji prst desne šake kako bi mu nanio maksimalnu fizičku bol.
Dok je mladić ležao polomljen i krvario, Halilović je urinirao po njegovoj glavi i tijelu.
Monstruozni video-snimak: Čitav proces mučenja optuženi su naizmjenično snimali Halilovićevim mobilnim telefonom. Na snimku, koji je kasnije dospio u ruke policije i šokirao javnost, jasno se čuju Edinovi krici i molbe za milost dok ga ubice ismijavaju.
Čin ubistva: Živ gurnut u hladnu vodu
Nakon nezapamćene torture, optuženi su odlučili da uklone svjedoka. Svjesni da je Edin zbog težine povreda i pretrpljenog šoka potpuno bespomoćan i nesposoban za odbranu ili plivanje, donijeli su odluku da ga likvidiraju.
Samid Šabanović je zadao snažan udarac nogom kojim je Edina skotrljao niz nasip direktno u hladnu i duboku rijeku Savu. Iako je žrtva iz vode molila za pomoć, ponovo su ga gurnuli u dubinu. Ubice su hladnokrvno stajale na obali i posmatrale kako se Edin bori za vazduh i davi, a potom su sjeli u auto i pobjegli. Tijelo nesrećnog mladića pronađeno je u Savi tek nakon višenedjeljne potrage, 6. decembra 2019. godine. Vještaci su utvrdili da bi Edin preminuo od siline unutrašnjih povreda glave i grudnog koša čak i da nije došlo do utapanja.
Pravosnažne kazne i upućivanje na izdržavanje robije
Nakon što je Apelacioni sud Distrikta Brčko preinačio prvostepeni postupak, izrečene su konačne pravosnažne presude koje ukupno iznose 110 godina dugotrajnog zatvora:
Suan Halilović – pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 36 godina.
Nihad Hukić – pravosnažno osuđen na 28 godina dugotrajnog zatvora.
Suvad Djedović – pravosnažno osuđen na 26 godina dugotrajnog zatvora.
Samid Šabanović – potvrđena mu je kazna od 20 godina zatvora (maksimalni zakonski nivo za mlađe punoljetnike jer u trenutku izvršenja zločina nije imao navršenu 21 godinu).
U kojim kaznionicama ubice danas provode decenije izolacije?
S obzirom na to da se radi o kaznama dugotrajnog zatvora koje se u BiH izriču za najbrutalnija krivična djela, osuđeni su pod strogom pratnjom sudske policije prebačeni u Zavode zatvorenog tipa sa maksimalnim stepenom bezbjednosti.
Izvršioci se nalaze na odsluženju višedecenijskih kazni u centralnim entitetskim zatvorima – primarno u KPZ Zenica, koji važi za najstrožu kaznionicu za teške robijaše u BiH, dok su pojedini saučesnici raspoređeni u odjeljenja visoke bezbjednosti unutar zatvorskog sistema Federacije BiH (poput KPZ Tuzla ili KPZ Sarajevo).
Prema važećim Zakonima o izvršenju krivičnih sankcija, lica osuđena za svirepa ubistva smještaju se u zatvorene paviljone pod strogi režim izolacije i pojačanog nadzora. Oni nemaju pravo na vanzavodske pogodnosti (poput slobodnih vikenda, dopusta kući ili godišnjih odmora) tokom prve dvije trećine odslužene kazne. Budući da su iza rešetaka od decembra 2019. godine, pred njima su još decenije izolacije, a rani otpust ili pomilovanje se za ovakve profile zločina u sudskoj praksi BiH gotovo nikada ne odobravaju.
