Postoje sportske priče koje prevazilaze granice običnog izvještavanja i novinarskih redova. To su priče o ljudima koji nisu samo prolazili kroz sport, već su bili njegova suština, njegov pokretački motor i njegov neraskidiv dio. Na jednoj antologijskoj fotografiji, zagrljeni i nasmijani u svojoj skromnosti, stoje ljudi koji su pisali najljepše stranice brčanskog sporta: Željko Kajiš, Milenko Radić – Leka, Dževad Bekić – Džeko, Miroslav Klinovski – Klinjo i Savo Obradović.
Tužna vijest o odlasku Sava Obradovića označila je i konačni odlazak posljednjeg člana sa ove istorijske fotografije. Otišao je i Savo, i time je spuštena zavjesa na jednu neponovljivu epohu brčanskog fudbala. Njegovim odlaskom ponovo su oživjele uspomene na sve ono što su ovih pet velikana dali našem gradu – a dali su sve što su imali: svoje znanje, mladost, energiju i beskrajnu ljubav prema fudbalskoj lopti.
Malo je gradova na ovim prostorima koji se mogu pohvaliti tako bogatom fudbalskom tradicijom i ljudima koji su joj bili potpuno posvećeni. Željko Kajiš (1960–2023), Milenko Radić – Leka (1953–2026), Dževad Bekić – Džeko (1939–2020), Miroslav Klinovski – Klinjo (1945–2022) i na kraju Savo Obradović (1952–2026) stvarali su fudbalski duh Brčkog u vremenima kada se igralo iz čiste strasti.
Njihove igračke karijere ostavile su neizbrisiv trag na terenima širom regije. Kraseći ih vanserijsko fudbalsko znanje, gospodsko ponašanje i neprevaziđena borbenost, bili su igrači čija su se imena izgovarala sa dubokim poštovanjem. Kada su kopačke zamijenili trenerskim tablama, odijelima sportskih radnika i funkcionera, njihova misija nije prestala – ona je tek tada dobila svoju punu širinu.
Gledajući istoriju regionalnog fudbala, klubovi poput Jedinstva, Lokomotive i Ilićke imali su privilegiju i čast da u svojim redovima imaju ovakve gigante. Bilo da su nosili dres, vodili prvotimce sa trenerske klupe, planirali strategije kao sportski direktori ili vodili klupske strukture u najtežim vremenima, njihovo prisustvo značilo je jedno: stabilnost, poštenje i vrhunski kvalitet.
Ono što ovu petorku čini istinskim legendama nije samo statistika – broj odigranih mečeva, postignutih golova ili osvojenih trofeja. Njihova najteža, ali i najvažnija uloga bila je uloga pedagoga.
Kroz njihove ruke i trenerske prozivke prošle su stotine i stotine mladića. Učili su ih kako se pravilno šutira lopta, kako se drži linija na terenu i kako se poštuje protivnik. Ali iznad svega, učili su ih kako se biva čovjek. U vremenima kada je odrastanje nosilo mnoge izazove, Kajiš, Leka, Džeko, Klinjo i Savo bili su zapravo oslonac mladićima – mentori koji su hvalili kada treba, kritikovali sa očinskom namjerom i usmjeravali ih ka pravim životnim vrijednostima.
Mnoge generacije brčanskih fudbalera danas su ostvareni i čestiti ljudi upravo zahvaljujući lekcijama koje su savladali na travnjacima brčanskih stadiona i u svlačionicama pod njihovim budnim okom.
Dragi Savo, otišao si i ti tiho, dostojanstveno i gospodski, baš onako kako si decenijama hodao našim gradom i fudbalskim terenima. Otišao si da ponovo sretneš svoje fudbalske saborce i prijatelje.
Savo, pozdravi nam na tom boljem i mirnijem mjestu našeg Kajiša, Leku, Džeku i Klinovskog. Zamisli samo kakav se nebeski fudbal danas igra gore, kakve se anegdote pričaju i sa koliko sjete i ljubavi ti naši velikani gledaju na Brčko i na svaku loptu koja se kotrlja na terenima kraj Save.
Grad Brčko, naša sportska javnost i sve generacije navijača i sportista imaju vječnu obavezu da čuvaju uspomenu na ove gigante. Njihova imena moraju ostati urezana zlatnim slovima u istoriju grada, kao primjer kako se voli svoj klub, svoj grad i najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Legende ne umiru – one samo putuju na nebeske tribine.
Neka vam je vječna slava i hvala za sve!
