Da uvijek može gore, svjedoče presušjele česme, i to ne samo one javne, za čije održavanje i popravke Distrikt plaća 600.000 KM godišnje već i one u kupatilima viših spratova sve uniženijih građana Brčkog za koje je obezbeđeno nesmetano „lončiranje“.
O “vjekovnim” patnjama mještana prigradskih naselja koji koriste lokalne vodovode da i
ne govorim.
Za temperaturu od 35 stepeni u septembru planetarno odgovorni smo svi. Za neumivena lica, učenika i nastavnika, koji na istoj temperaturi borave u učionicama bez neophodnih klimatskih uređaja u gradu s budžetom od preko 460 miliona maraka, neko bi se ipak morao pozvati na odgovornost.
Možda je adresa upravo kod onih koji veliki dio tog istog budžeta koriste i upravljaju navedenim sredstvima a građane vraćaju u 18 vijek te kao rješenje nude “restrikcije”.
I tako – iz restrikcije u destrukcije jer vodovodna cijev koja je pukla je pod garancijom, a koja godinama ne može dobaciti ni do gradskih bazena. Rukovodstvo vodovoda i direktor JP koje se bavi komunlanom djelatnošću obično imaju odgovornosti vezane za održavanje infrastrukture i očuvanje resursa. U Brčkom na žalost to nije slučaj, oni se ne zanimaju stvarima kao što je uredno vodosnabdijevanje jer im se često ponavljaju „greške“.
Možda će biti potrebno da se standardi i očekivanja ažuriraju?
Milijana Simić, poslanik u Skupštini Brčko distrikta BiH
