Tridesetčetiri godine nakon što su napustili svoja ognjišta, zavičaj i rodnu grudu ne zaboravljaju. Raseljeni su širom svijeta i Evrope ali običaje, tradiciju, kulturu i ljubav prema djedovini i očevini nose u svojim srcima.
Predsjednik Upravnog odbora Udruženja građana “Smoluća” Brano Nikić podsjetio je da se “Smolućko sijelo” održava svakog prvog petka nakon Petrovdana.
„Cilj nam je da od zaborava sačuvamo sjećanje i uspomene na rodni kraj. Oko 3500 Smolućana je raseljeno širom svijeta. Ovo je prilika da se ljudi okupe, podsjete na ta lijepa vremena i da svoju djecu nauče ko su i odakle su. Jer ako ne poštujemo prošlost, ne možemo imati ni budućnost“, kaže Nikić za InfoBijeljinu.
Čedo Nedić ne propušta druženje zemljaka.
„Imao sam 20 godina kad sam morao napustiti svoju Smoluću i od tada živim u Švedskoj. Sve me veže da rodni kraj i nikada neću zaboraviti mjesto gdje sam rođen i odrastao. Sve je porušeno, popaljeno, opljačkano. Ali ostali su ljudi, ostala su sjećanja. Djecu sam naučio srpski, učim ih da vole rodni kraj“, kaže Čedo Nedić.
Srbi su na ovim prostorima živjeli vjekovima. O tome svjedoče i pisani tragovi kaže Mirko Trifković.
„Još 1249. godine se Smoluća prvi put pominje u dubrovačkim spisima kao župa, u povelji bosanskog bana Mateja Ninoslava. Nekada župa, potom kneževina, a danas selo u rasejanju, živjeće sve dok se odazivamo njenom imenu i sabiramo oko njega. Svoju istoriju moramo pamtiti, budućim pokoljenjima prenositi ono što smo baštinili od predaka. Raseljeni smo širom svijeta. Smolućana ima u Americi, Kanadi, Švedskoj, Njemačkoj, Austriji, ali gdje god smo mi smo Smolućani“, kaže Trifković za InfoBijeljinu.
Druženje mnogo znači i Radi Nikiću, koji se nakon egzodusa skućio u Brčkom.
„Zarasla su naša imanja u šiblje i šikaru. Jedino što imamo su dva groblja koja čistimo i sređujemo i koja su svjedoci da smo na ovim prostorima živjeli vijekovima. Nemamo se gdje vratiti. A mnogi bi da imaju uslove napravili vikendice pa bar nekada otišli u zavičaj. Raduje me što je sve više mladih koji njeguju uspomene na zavičaj“, kaže domaćin.
Selo Smoluća, opština Lukavac, Federacija BiH, prije rata imalo je 970 domaćinstava i 150 vikendica, u kojima je živjelo blizu 5.000 Srba.
Danas ovo selo ne postoji. Postoje samo urušeni temelji stambenih i pomoćnih objekata, dvije škole, ambulante, doma kulture, prodavnice, apoteke, koji svjedoče o nekada bogatom i razvijenom selu.
Do 1992. godine, u 13 opština Tuzlanskog kantona, živjelo je oko 83.000 Srba. Na prijeratna ognjišta vratilo se manje od 2 odsto nekadašnjih žitelja srpske nacionalnosti.
(Info Bijeljina)
