Pavlovića most, poznatiji kao Pavlovića ćuprija, uskoro bi mogao dobiti novu i još značajniju ulogu u povezivanju Srbije i Republike Srpske. Nakon isteka koncesionog perioda, odlukom Srbije prelazak preko mosta više se neće naplaćivati, čime će jedna od važnih saobraćajnih veza preko Drine postati dostupnija građanima, privredi i svima koji svakodnevno koriste ovaj pravac.
Koliko je ovaj prelaz važan za život ljudi sa obje strane Drine najbolje pokazuju podaci. Njime godišnje prođe oko dva miliona putnika i više od 600.000 vozila. Za stanovnike Semberije i Mačve, koji su poslovno, porodično i svakodnevno upućeni jedni na druge, ukidanje mostarine značiće konkretnu finansijsku uštedu.
Posebno će je osjetiti oni koji most prelaze često – zbog posla, škole, kupovine, porodičnih obaveza ili poslovanja. Za prevoznike i kompanije koje ovaj pravac koriste kao dio svojih ruta, manji troškovi mogu dodatno olakšati poslovanje, dok jednostavniji prelazak može otvoriti prostor za intenzivniju trgovinu i uslužne djelatnosti.
Efekti se, međutim, ne završavaju na uštedi. Veća dostupnost ovog pravca može podstaći češće kontakte između ljudi i firmi sa obje strane granice, kao i dodatni razvoj trgovine, turizma i drugih oblika privredne saradnje. Pavlovića ćuprija tako postaje više od saobraćajne veze – jedan od važnih punktova ekonomskog i društvenog povezivanja sjeveroistočne Bosne i zapadne Srbije.
Od ideje do simbola
Priča o ovom mostu počela je vizijom Slobodana Pavlovića, privrednika i humaniste porijeklom iz Popova kod Bijeljine. Poslovni uspjeh ostvario je u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je ostao snažno vezan za rodni kraj. Iz te veze proistekla je njegova ideja da preko Drine izgradi most koji će trajno povezati Semberiju i Mačvu.
Dug oko 413 metara, most je otvoren 1992. godine, dok je nakon potpunog završetka 1996. godine uspostavljen koncesioni model koji je investitoru omogućio naplatu mostarine tokom narednih trideset godina. Izgradnja je koštala oko četiri miliona dolara, dok je Srbija izgradila pristupne puteve.
Za više od tri decenije postojanja, Pavlovića ćuprija postala je dio svakodnevnog života ljudi u ovom dijelu regiona. Povezala je Bijeljinu i Badovince, ali je njena uloga odavno prevazišla geografiju – preko nje su se povezivali ljudi, porodice, poslovni partneri i čitave lokalne zajednice.
Doprinos Slobodana Pavlovića prepoznat je i u njegovoj Bijeljini. Na prijedlog narodnog poslanika iz Bijeljine Milana Trninića, Pavloviću je posthumno dodijeljena Zlatna medalja „Knez Ivo od Semberije“, kao priznanje za doprinos razvoju grada, privredne rezultate, humanitarni rad i promociju Bijeljine.
Nova faza
Sa istekom koncesionog perioda Pavlovića ćuprija ulazi u novu fazu svoje istorije. Most koji je nastao kao privatna investicija i lična vizija jednog čovjeka sada dobija još širi javni značaj.
Ukidanje mostarine neće promijeniti samo cijenu prelaska Drine. Ono može dodatno ojačati prirodne veze koje između Semberije i Mačve već postoje – od svakodnevnih putovanja i porodičnih posjeta do trgovine i poslovne saradnje.
Upravo u tome je možda i najveća simbolika Pavlovića ćuprije. Nastala je iz ideje da Drina ne treba da razdvaja ljude, već da ih povezuje. Više od tri decenije kasnije, ta ideja dobija novu dimenziju: most koji je nekada bio rezultat vizije i ulaganja jednog čovjeka sada bi trebalo da bude još otvorenija i dostupnija veza između dva kraja Drine.
Ovoga puta – bez mostarine.
