Iako je rođen u miru, devetnaestogodišnji Mehmed Hasanamidžić iz Doboja izgubio je život od posljedica rata – na protivpješadijskoj mini, pokušavajući vratiti koze koje su zalutale u minsko polje. Njegova smrt ponovo je otvorila pitanje zašto Bosna i Hercegovina, tri decenije nakon rata, još uvijek nije bezbjedna od mina.
Rokovi za deminiranje su više puta probijani – od prvobitnog plana da zemlja bude očišćena od mina do 2019. godine, novi rok je pomjeren za mart 2027. godine. Prema zvaničnim podacima, minski sumnjiva površina u BiH iznosi 822,87 km², a pod direktnom ugroženošću živi više od 93.000 stanovnika.
Stručnjaci upozoravaju da je država zakazala. Rusmir Hanić, ekspert za deminiranje, kaže da je glavni problem nedostatak struke, resursa i sistemskog pristupa:
– Mladić je imao 19 godina. Stradao je u minskom polju. To je kraj – poručio je on.
Analitičar Davor Kolenda podsjeća da je procjena broja mina u BiH 2019. godine naglo porasla sa 80.000 na 180.000. S obzirom na trenutni tempo uklanjanja, BiH bi, kaže on, trebalo čak 90 godina da se očisti od mina.
Za tragediju je najviše pogođena Mehmedova majka Ferida, koja je kroz suze rekla:
– On mi je bio sve. Radio je, vrijedan bio. Otišao da čuva koze, a vratio se nikada. Raznijelo ga svega.
Mladićevu smrt prokomentarisao je i Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla:
– Mine ne biraju. One su dokaz da rat ne prestaje potpisivanjem mira, već nastavlja da ubija i decenijama kasnije. Naše je društvena odgovornost da uklonimo svaku minu.
I dok porodice i zajednice tuguju, zvanični planovi predviđaju da se u 2025. i 2026. godini stanovništvu vrati po 75 km² sigurne površine godišnje. No, brojke i produženi rokovi jasno pokazuju da će borba protiv mina u BiH trajati još dugo.
nula49.com
