Patriotizam je sve suprotno od onoga što nam političke elite uporno nameću kao takvo. Razlika između njihovog i stvarnog patriotizma najbolje se vidi u jednostavnoj činjenici: u stanju na bankovnom računu.
S njim smo analizirali 2025. godinu i teme koje su je obilježile.
“Kao sociolog, 2025. godinu pamtiću kao godinu institucionalne i političke krize. Politička nestabilnost se prelivala u svakodnevicu, proizvodeći umor i osjećaj da su pojedinci prepušteni sami sebi”, naveo je on.
Prema njegovim riječima, teška vremena rađaju hrabre ljude, a hrabri ljudi su spremni i odlučni da se bore i ne odustaju.
“Upravo u njima leži potencijal za promjene, za obnovu povjerenja u društvo i za izgradnju zajednice koja neće biti prepuštena krizama i nestabilnosti”, kaže Vasić.
NN: Još jedna turbulentna godina je iza nas. Kako biste je kao sociolog opisali i kako ste je doživjeli?
VASIĆ: Kao čovjek, bez obzira na stepen profesionalizma koji me obavezuje, sve događaje koji su se, kao na traci, smjenjivali u BiH, a posebno one iz “crne hronike”, doživljavao sam i proživljavao zajedno sa narodom, trudeći se da u javnom diskursu budem kakav-takav glas razuma i mira.
Kao sociolog, 2025. godinu pamtiću kao godinu institucionalne i političke krize. Politička nestabilnost se prelivala u svakodnevicu, proizvodeći umor i osjećaj da su pojedinci prepušteni sami sebi. Javni prostor je često bio obilježen tenzijama i oštrom retorikom, dok su stvarni problemi građana ostajali u drugom planu. Činjenica, ljudi jesu istrpјеli mnoge tenzije, ali je pitanje do koje granice će ići strpljenje.
Posebno me zabrinjava to što se nasilje i tragedije iz “crne hronike” sve češće posmatraju sa dozom ravnodušnosti – ne zato što ljudi ne osjećaju, već zato što su emocionalno preopterećeni za sopstvenu egzistenciju i opstanak. Ta otupjelost je jedan od najopasnijih socijalnih simptoma. U velikoj smo opasnosti da nenormalno normalizujemo!
NN: Nacionalizam je bio dominantan i ove godine u javnom prostoru. Da li nam je nacionalizam postao sredstvo borbe za interese, a ne cilj borbe u najboljem smislu?
VASIĆ: Nacionalizam u BiH se koristi kao alibi. Alibi za nesposobne politike, težak život građana, ekonomsku i političku nestabilnost, kao i za neznanje i nehtjenje elita da urede sistem. On je postao ključno sredstvo političke mobilizacije – najjednostavniji i najefikasniji alat za skretanje pažnje sa stvarnih problema i očuvanje pozicija moći. I ne, nije problem u zdravom nacionalizmu, već u pokvarenim nacionalistima koji u svemu vide profit i interes!
U uslovima institucionalne slabosti i hronične ekonomske nesigurnosti nacionalizam nudi jasan okvir “mi – oni”, snažnu emociju pripadnosti i privid zaštite kolektivnih interesa, dok se suštinski socijalni i materijalni problemi sistematski guraju u stranu.
Važno je, dakako, biti patriota. Ali patriotizam je sve suprotno od onoga što nam političke elite uporno nameću kao takvo. Razlika između njihovog i stvarnog patriotizma najbolje se vidi u jednostavnoj činjenici: u stanju na bankovnom računu.
NN: Takođe, nasilje i ubistva i ove godine su potresali BiH. Da li društvo postaje agresivnije ili nasilje postaje vidljivije?
VASIĆ: Nasilje je sve prisutnije u društvu. Vijesti o njemu brzo dopiru do svakog čovjeka, stvarajući utisak da je devijacija skoro svakodnevica.
Ono je i posljedica i reakcija na stanje u društvu, s jedne strane, odraz je problema mentalnog zdravlja pojedinaca, a s druge, rezultat tromog i neefikasnog pravosudnog aparata. Nedovoljna efikasnost institucija često djeluje stimulativno, umjesto preventivno, ojačavajući osjećaj nesigurnosti i beznađa. Nije samo dovoljna reakcija pojedinaca, već nam je potreban brz i efikasan operativni rad na terenu. Činjenica, nasilje ne možemo iskorijeniti, ali borba sa istim mora biti efikasnija i odlučnija. Poražavajuće je da sudski procesi, konkretno za nasilje u porodici, traju godinama. Na taj način se ne postiže svrha kažnjavanja i gubi se njen uticaj na zajednicu.
Čak, smatram da je dobro da nasilje bude što vidljivije jer, nažalost, imamo mnogo oblika nasilja u tajnosti skrivenih u četiri zida, naizgled funkcionalnih porodica sa čijom disfunkcionalnošću se zapravo upoznamo kad dođe do vrhunca – zločina. Nasilje nije intima!
NN: Često za sve loše upiremo prst u porodicu. Gdje je danas porodica?
VASIĆ: Danas je porodica više nego ikad utočište i izvor podrške, ali se nalazi pod ogromnim pritiskom ekonomske nesigurnosti, političke nestabilnosti i institucionalne slabosti. Često nosi teret koji, u stvari, pripada društvu i državi, a ne samo njoj. Savremeni način života dodatno je iscrpljujući, sve manje imamo vremena za toplinu porodičnog doma, a domove smo često pretvorili u hotele i menze: prespavamo, jedemo i idemo dalje.
Porodica se, umjesto da bude sigurno mjesto za rast, učenje i međusobnu solidarnost, suočava sa brojnim ograničenjima. Radne obaveze, digitalna povezanost, ekonomska nesigurnost i socijalni stres često ostavljaju malo prostora za bliskost i emocionalnu podršku.
Bez obzira na sve izazove, pritiske i pokušaje da joj se otmu ključne uloge, porodica odolijeva svim iskušenjima i ostaje sigurna luka – mjesto podrške, solidarnosti i emocionalne stabilnosti u društvu. Ona je bila, jeste i biće temeljna vrijednost, korijen, stablo i list našeg života koji u njenim okvirima ima smisao. Zato je važno da očuvamo toplinu porodice i čuvamo njene tradicionalne vrijednosti!
NN: Kažu da nada umire posljednja. Da li ovo društvo ima više ijedan razlog da se nečemu dobrom nada ili se i nada svodi na preživljavanje?
VASIĆ: Ima, naravno da ima! Teška vremena rađaju hrabre ljude, a hrabri ljudi su spremni i odlučni da se bore i ne odustaju. Upravo u njima leži potencijal za promjene, za obnovu povjerenja u društvo i za izgradnju zajednice koja neće biti prepuštena krizama i nestabilnosti. Nada nije samo ideja, ona je rezultat hrabrosti i upornosti onih koji vjeruju da budućnost može biti bolja. Nadu vidim u svakom onom čovjeku koji je, uprkos svemu, ostao ovdje da živi, radi, uči, bori se, rađa novi život, sije sjeme budućnosti i prkosi svim nasrtajima na normalno i zdravo društveno jezgro.
Moramo se vratiti vjeri i Bogu! Duhu istine i ljubavi! Znam da je život u BiH plivanje uz vodu. Matica nikad nije bila teža. Mnogo je virova i ponora, ali samo tako ćemo doći do čistog izvora. Da, nadu vidim u iskrenim patriotama koji prije svega znaju da vole svoj narod, a ko voli svoj narod neće ga potkradati i lagati, već će se truditi da obezbijedi ambijent dostojnog života za svakog čovjeka. Vidim neke ljude koji to mogu iznijeti na svojim leđima. Treba im naša pomoć.
NN: Za kraj, gdje Vi vidite svijetle tačke u našem društvu i ko su?
VASIĆ: Primjećujem da se mladi vraćaju vjeri, istini i iskonskim vrijednostima. Vjera čista i iskrena temelji se na ljubavi i samo onaj ko vjeruje zna koliko je važno da voli i poštuje onoga s kim dijeli životni prostor, ma koliko taj neko bio različit. Teška su vremena i mnogo je izazova pred nama, ali budućnost vidim u mladim obrazovanim ljudima koje moramo zadržati u zajednici i pružiti im priliku da pokažu šta su zaista iskreni i pravi patriotizam i ljubav.
Potrebna nam je, više nego ikada, zdrava i odlučna mladost, intelektualna masa koja će ne samo nuditi ideje i rješenja, već svojim primjerom i životom to sve posvjedočiti.
“Život je vječita borba. Ko smije, taj može. Ko ne zna za strah, taj ide naprijed!”
Nezavisne novine
