Institucije u Republici Srpskoj tokom prošle godine evidentirale su 64 djece korisnika socijalne zaštite koju su napustili roditelji, pokazali su podaci Republičkog zavoda za statistiku. Riječ je o 42 dječaka i 22 djevojčice, što ukazuje na ozbiljan društveni problem koji zahtijeva temeljnu analizu i sistemski odgovor.
Kada je u pitanju starosna struktura napuštene djece:
-
20 mališana bilo je mlađe od sedam godina,
-
32 djece imalo je između sedam i 14 godina,
-
10 ih je bilo uzrasta od 15 do 16 godina,
-
dok su dvoje imali između 17 i 18 godina.
Osim toga, evidentirano je i 123 djece čiji su roditelji bili spriječeni da obavljaju roditeljsku dužnost. Zabrinjava i podatak da je tokom 2024. godine u RS-u bilo 5.499 djece čiji roditelji nemaju dovoljno prihoda za osnovnu egzistenciju.
Psiholog Milić: Treba znati ko su roditelji koji napuštaju djecu
Psiholog Aleksandar Milić upozorava da je ovakva situacija najčešće posljedica ozbiljnih psihičkih problema kod roditelja.
“Najčešće se radi o psihički neuravnoteženim osobama, ljudima čija je egzistencija i socijalizacija upitna. Potrebno je utvrditi gdje se oni nalaze, u kakvom su stanju i da li je bilo institucionalnih propusta”, rekao je Milić za Nezavisne novine.
On naglašava da bi bilo korisno prikupiti detaljne podatke o roditeljima kako bi se mogle poduzeti adekvatne mjere pomoći, ali i prevencije.
Također, upozorio je i na moguću praksu centara za socijalni rad da, u određenim slučajevima, oduzimaju djecu čak i kada su roditelji sposobni da se brinu o njima.
“Učestvovao sam kao vještak u takvim slučajevima, gdje sam intervenisao protiv centara jer su donosili odluke bez dovoljno osnova”, dodao je Milić.
Sociolog Vasić: Porodica je u dubokoj krizi
Sociolog Vladimir Vasić ističe da brojka od 64 napuštene djece pokazuje da je porodica u ozbiljnoj krizi, te da su interpersonalni odnosi među supružnicima, ali i roditeljima i djecom – sve slabiji.
“U krizi su i bračnost i roditeljstvo. Danas je prisutna samoživost, nehtijenje da se podnese žrtva, a brakovi se često sklapaju nepromišljeno i pod uticajem ekonomskih pritisaka ili neželjenih trudnoća”, kaže Vasić.
On smatra da bi fokus u prevenciji ovakvih situacija trebao biti na edukaciji mladih ljudi o odgovornosti i posljedicama njihovih odluka.
“Rađanje života mora biti produkt ljubavi i odgovornosti. Djeca najčešće ispaštaju zbog loših izbora i nestabilnih odnosa među odraslima”, zaključio je Vasić.
Potrebna ozbiljna institucionalna reakcija
Stručnjaci se slažu da ovakve situacije zahtijevaju ozbiljniji pristup nadležnih institucija – kako u analizi uzroka, tako i u pružanju podrške porodicama i prevenciji napuštanja djece. Problem je kompleksan i ne može se riješiti samo kroz statistiku, već zahtijeva multidisciplinarni pristup, koji uključuje psihologe, socijalne radnike, edukatore i zakonodavce.
