U zemlji gdje su kokoške skoro članovi domaćinstva, a Uskrs nezamisliv bez šarenih jaja, cijena školjke od 17 KM djeluje kao loša šala. No, nažalost, nije šala – to je realnost u kojoj se nalazimo.
U Bosni i Hercegovini, gdje je farbanje jaja za Uskrs svetinja, gdje djeca s osmijehom razbijaju ljuske dok oko stola miriše salata, hren i lukovica, cijena običnih jaja postala je ozbiljan udarac za porodični budžet. Nekada je dovoljno bilo samo malo boje, par domaćih jaja i ljubavi – danas je potrebno i kalkulator, i planiranje, i odricanje.
Razumijemo, inflacija ne bira. Sve poskupljuje – gorivo, struja, brašno, ulje… ali da jaja postanu roba na nivou luksuza? To je više od ekonomske krize – to je poraz društva koje je zaboravilo običnog čovjeka.
Uskrs bi trebalo da bude vrijeme okupljanja, nade i radosti. Vrijeme kad baka ponosno donosi svoju salatu, kad kuća odiše toplinom, a ne stresom. A sada? Sada mnogi razmišljaju mogu li uopšte priuštiti običnu školjku jaja kako bi dostojanstveno obilježili praznik.
Gdje su nestale pijace pune domaćih proizvoda po razumnim cijenama? Gdje su nestali oni koji su obećavali bolji život dok sjede u foteljama i zbrajaju političke poene?
Ovo nije priča samo o jajima. Ovo je priča o sistemu koji ne vidi dalje od vlastitih interesa, o ljudima koji su s margine gurnuti još dalje. Ako danas školjka jaja košta 17 KM, šta nas čeka sutra? Hoćemo li bojiti kamenje da bismo zadržali makar simboliku Uskrsa?
Uskrs nije stvar u broju jaja na stolu, već u ljudima koji sjede oko njega. Ali isto tako, niko nema pravo da nam ono najosnovnije pretvori u privilegiju.
Vrijeme je da se zapitamo – ne samo kako ćemo preživjeti praznik, već i u kakvom društvu želimo da živimo poslije njega.
(Avaz.ba)
