Umjesto slavljenja uspjeha međunarodne diplomatije, ovogodišnja godišnjica otvara sve ozbiljnija pitanja o stvarnoj moći, institucionalnim slabostima i budućnosti organizacije koja je osnovana s ciljem očuvanja svjetskog mira. Dok ratovi odnose hiljade života, međunarodno pravo se sve češće dovodi u pitanje, a velike sile svoje interese stavljaju ispred zajedničkih odluka, Ujedinjene nacije suočavaju se s jednim od najtežih izazova od osnivanja.
Na današnji dan, 24. oktobra 1945. godine, stupila je na snagu Povelja Ujedinjenih nacija, čime je zvanično osnovana međunarodna organizacija koja je trebalo da spriječi ponavljanje katastrofalnih sukoba kakve je čovječanstvo doživjelo tokom Drugog svjetskog rata.
Osamdeset jednu godinu kasnije, UN okuplja 193 države članice i predstavlja najširu platformu međunarodne saradnje. Ipak, između principa na kojima je organizacija nastala i političke stvarnosti savremenog svijeta sve je izraženiji jaz.
Savjet bezbjednosti – institucija koja sve češće ostaje bez odgovora
Jedna od najvećih institucionalnih slabosti Ujedinjenih nacija ogleda se u načinu funkcionisanja Savjeta bezbjednosti, tijela kojem je povjerena primarna odgovornost za očuvanje međunarodnog mira i bezbjednosti.
Pet stalnih članica – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija – raspolažu pravom veta, kojim mogu blokirati usvajanje suštinskih odluka, čak i kada za njih postoji podrška većine članica Savjeta.
Takav mehanizam, uspostavljen kao odraz odnosa snaga nakon Drugog svjetskog rata, danas je jedan od glavnih razloga institucionalnih blokada.
Rat u Ukrajini, sukobi na Bliskom istoku i humanitarne katastrofe u drugim dijelovima svijeta pokazali su koliko duboke podjele među velikim silama mogu ograničiti djelovanje UN-a.
Dok se u salama Savjeta bezbjednosti vode višesatne rasprave, usvajaju deklaracije i pregovara o formulacijama rezolucija, na terenu se nastavljaju sukobi, stradanja civila i razaranje infrastrukture.
Problem nije samo u nedostatku političke saglasnosti. Suštinsko pitanje jeste koliko međunarodna organizacija može efikasno štititi mir kada države s najvećom vojnom i političkom moći imaju mogućnost da blokiraju njeno djelovanje.
Da problem prepoznaje i samo rukovodstvo organizacije potvrđuje izjava predsjednice Generalne skupštine UN-a, koja je 22. oktobra ove godine ponovo pozvala na reformu Savjeta bezbjednosti, veću zastupljenost država i unapređenje transparentnosti njegovog rada.
Međunarodno pravo između univerzalnih principa i političkih interesa
Posebno osjetljivo pitanje predstavlja primjena međunarodnog prava.
Povelja UN-a zasniva se na principima suvereniteta država, mirnog rješavanja sporova, zabrane nezakonite upotrebe sile i zaštite osnovnih ljudskih prava. Međutim, njihova primjena u praksi često zavisi od političkih odnosa i spremnosti država da poštuju međunarodne obaveze.
Upravo takva nesrazmjera između proklamovanih vrijednosti i mogućnosti njihovog sprovođenja otvara prostor za optužbe o dvostrukim standardima.
Kritičari upozoravaju da međunarodni sistem gubi kredibilitet kada reakcije na kršenja međunarodnog prava nisu jednako odlučne, bez obzira na to koja država ili politički savez stoji iza njih.
Dodatni problem predstavlja činjenica da UN nema jedinstven mehanizam kojim bi mogao automatski nametnuti poštovanje svih svojih odluka. Ovlašćenja Generalne skupštine, Savjeta bezbjednosti i međunarodnih pravosudnih institucija razlikuju se, a njihovo djelovanje često zavisi od saradnje država.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li međunarodno pravo u savremenim geopolitičkim okolnostima predstavlja jednako obavezujući okvir za sve ili njegova djelotvornost zavisi od političke moći onih na koje se odnosi.
Birokratija, finansijska kriza i potreba za reformama
Osim političkih podjela, Ujedinjene nacije suočavaju se i s ozbiljnim unutrašnjim izazovima.
Složen administrativni aparat, preklapanje nadležnosti, veliki broj programa i zavisnost od finansijskih doprinosa država članica godinama su predmet kritika.
Tokom 2026. godine dodatno su intenzivirani reformski procesi kroz inicijativu UN80, usmjerenu na racionalizaciju troškova, pojednostavljivanje administracije i povećanje efikasnosti.
U majskom izvještaju o napretku reformi, generalni sekretar Antonio Gutereš upozorio je da održavanje postojećeg stanja više nije prihvatljivo. U okviru promjena predviđeno je i značajno smanjenje broja radnih mjesta u Sekretarijatu, uz reorganizaciju administrativnih funkcija.
Međutim, administrativne uštede same po sebi ne mogu riješiti suštinski problem političke nemoći organizacije.
Reforma Ujedinjenih nacija zato ne podrazumijeva samo smanjenje birokratije, već i ozbiljno preispitivanje načina odlučivanja, odgovornosti država članica i mehanizama za sprovođenje međunarodnih obaveza.
Slabljenje autoriteta u svijetu novih geopolitičkih podjela
Kriza Ujedinjenih nacija odvija se u trenutku dubokih promjena međunarodnog poretka.
Jačanje novih centara političke i ekonomske moći, rivalstvo velikih sila, regionalni sukobi i sve izraženija politika jednostranih poteza dodatno otežavaju postizanje međunarodnog konsenzusa.
Na septembarskom zasjedanju Generalne skupštine UN-a generalni sekretar Antonio Gutereš upozorio je da postojeće institucije globalnog upravljanja i dalje u velikoj mjeri odražavaju odnose moći iz prošlosti, dok se svijet suočava s potpuno novim izazovima.
Ukazao je i na produbljivanje geopolitičkih podjela, slabljenje povjerenja i sve češće zanemarivanje međunarodnog prava.
Sve to doprinosi percepciji da UN, umjesto centralnog autoriteta u rješavanju međunarodnih kriza, sve češće postaje prostor u kojem se politički sukobi samo prenose na diplomatski teren.
Ipak, bilo bi pogrešno zanemariti činjenicu da Ujedinjene nacije i njihove specijalizovane agencije nastavljaju da pružaju humanitarnu pomoć, podržavaju izbjeglice, realizuju zdravstvene programe i učestvuju u međunarodnim razvojnim projektima.
Upravo ta razlika između operativnog rada na terenu i političkih blokada na najvišem nivou pokazuje složenost krize u kojoj se organizacija nalazi.
Dan Ujedinjenih nacija – između ideala i stvarnosti
Povodom današnje godišnjice, generalni sekretar Antonio Gutereš pozvao je države da obnove posvećenost dijalogu, međunarodnoj saradnji, solidarnosti i poštovanju Povelje UN-a.
U svojoj poruci istakao je da budućnost čovječanstva zavisi od sposobnosti država da zajednički rade na očuvanju mira, razvoju i zaštiti ljudskih prava.
Međutim, upravo u tome leži i najveći izazov savremenih Ujedinjenih nacija.
Organizacija koja je nastala kao odgovor na razaranja svjetskog rata danas mora pronaći način da očuva svoj značaj u međunarodnom poretku u kojem politički interesi velikih sila često imaju prednost nad zajedničkim principima.
Njen autoritet ne može se obnoviti samo svečanim sjednicama, deklaracijama i diplomatskim apelima. Za to su potrebni konkretni rezultati, dosljednija primjena međunarodnog prava, institucionalne reforme i veća odgovornost država članica.
Osamdeset jedna godina nakon osnivanja, ključno pitanje više nije da li su Ujedinjene nacije potrebne svijetu, već koliko su države koje ih čine spremne da im omoguće da ispune svoju osnovnu misiju.
Jer u vremenu sve brojnijih međunarodnih kriza, svijet ne oskudijeva u rezolucijama, upozorenjima i pozivima na mir. Ono što mu sve više nedostaje jeste politička volja da se iza tih riječi stane konkretnim djelima.
RTV PULS
