BiHDruštvoVijesti

LOV NA PRIVATNE FAKULTETE: Da li iza pravnog nasilja pojedinaca iz obrazovnih vlasti stoji sistemsko neznanje, namjerna osveta ili reket?

Nedavna pravosnažna presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je u potpunosti potvrđena zakonitost diploma i akademskih zvanja studenata Visoke škole „Prometej“ iz Banjaluke, otvorila je Pandorinu kutiju unutar ovdašnjeg prosvjetnog sistema.

Pravna pobjeda ove visokoškolske ustanove i njenih studenata više nije samo upravna stvar – ona je prerasla u otvoreno pitanje krivične odgovornosti pojedinaca unutar obrazovnih vlasti, tačnije u Republičkom prosvjetnom inspektoratu i resornom ministarstvu.
Ključno pitanje koje javnost i pravna struka danas postavljaju glasi: Zašto obrazovne vlasti ne donose propise na vrijeme i da li je prisila na retroaktivnu primjenu zakona plod elementarnog neznanja državnih službenika, svjesna namjera uništenja ili dobro osmišljen reket?

Neznanje, instrumentalizovana osveta ili reket?
Vrhovni sud je u obrazloženju svoje presude doslovno srušio postupanje prosvjetne inspekcije, jasno podvlačeći da su pojedinci iz obrazovnih vlasti grubo prekršili ustavno načelo o zabrani retroaktivne primjene propisa. Sud je eksplicitno naveo da su se studenti upisali u vrijeme kada su važili raniji propisi i važeća dozvola za rad. Pravna praznina koju je država sama proizvela, jer nije na vrijeme donijela potrebne akte, nikada ne smije i ne može da se prelama preko leđa građana.
Za svakog pravnika sa diplomom, ustavna zabrana retroaktivnosti predstavlja elementarnu pismenost koja se uči na prvoj godini fakulteta. Upravo zbog toga, tezu o „slučajnom propustu“ ili „neznanju“ pravnih timova unutar obrazovnih vlasti postaje nemoguće odbraniti. Kada inspekcija svjesno vrši prisilu, ignoriše ustavna načela, donosi zbirna rješenja bez pojedinačnog ispitivanja slučajeva i kreira javni linč nad stotinama studenata, granica između greške i namjere prestaje da postoji. To postaje pravni nihilizam sa jasnim potpisom – pokušaj brutalne osvete prema jednoj visokoškolskoj ustanovi ili otvoreni reket radi ostvarivanja partikularnih interesa i političkih poena.

Hrabrost za odlazak do kraja i krivični udar
Nakon što je Vrhovni sud oprao ljagu sa studenata, pravni teren za pokretanje krivičnih postupaka je potpuno čist. Presuda predstavlja neoboriv materijalni dokaz da su službena lica potpisivala akte koji su u direktnoj suprotnosti sa Ustavom i zakonima Republike Srpske.
Pitanje institucionalne i lične hrabrosti sada prelazi na stranu uprave „Prometeja“ i samih studenata koji spremaju odlučan krivični udar. Pokretanje krivičnih prijava za zloupotrebu službenog položaja i nesavjestan rad u službi protiv inspektora i potpisnika spornih rješenja imenom i prezimenom, jedini je način da se napravi presedan u bh. pravosuđu. Državni pečat i fotelje pojedinaca iz obrazovnih vlasti više ne smiju biti zaklon od krivične i materijalne odgovornosti za odluke koje uništavaju ljudske živote, porodične budžete i višedecenijsko poslovanje.
U eventualnom krivičnom postupku pred nadležnim tužilaštvom, državni službenici se više neće moći braniti „različitim tumačenjem zakona“. Ako su bili pravno upozoreni kroz žalbe i opomene da krše ustavno načelo retroaktivnosti, a uprkos tome su svjesno izvršili prisilu i potpisali rješenja o rušenju diploma, pravno gledano – pristali su na nastupanje štetne posljedice. To je školska definicija direktnog umišljaja sa jasnim motivom osvete, reketa i ciljem uništenja privatnog fakulteta.

Da li smo svi mi u BiH zapravo „Prometej“?
Ovaj slučaj, međutim, uveliko prevazilazi okvire same Visoke škole „Prometej“. On ogoljava surovu realnost života u Bosni i Hercegovini i postavlja suštinsko pitanje: Da li smo svi mi u BiH zapravo „Prometej“?
Svaki građanin, privrednik, zanatlija ili radnik u ovoj zemlji svakodnevno se suočava sa istim ovim scenarijom. Državni aparat redovno kasni sa donošenjem propisa, administracija je troma, a zakoni se kroje i tumače u hodu, kako kome odgovara. Kada sistem napravi grešku, umjesto da preuzme odgovornost, on šalje inspekcije i represivni aparat da krivicu svali na građane. Danas su meta studenti i diplome jedne visokoškolske ustanove, a sutra to može biti bilo čija imovina, posao, egzistencija ili osnovna ljudska prava. Živjeti u BiH znači stalno biti pod prijetnjom pravnog nasilja pojedinaca iz vlasti koji sopstvene promašaje peglaju preko leđa naroda.
Vrhovni sud je u ovom slučaju rekao svoje i odbranio vladavinu prava. Sljedeći potez povlače oštećeni građani i uprava Visoke škole, od čije hrabrosti zavisi hoće li potpisnici nezakonitih akata iz redova prosvjetne vlasti napokon sjesti na optuženičku klupu i pokazati da sistem ne može nekažnjeno gaziti svakog od nas.

RTV PULS

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button