U organizaciji Udruženja Hercegovaca „Jovan Dučić“ u Bijeljini sinoć je
premijerno prikazan dokumentarni film „Djeca Bradine“, autora Stevana
Salatića.
U 64 minuta, koliko traje film, Salatić je, kroz sjećanja preživjelih mještana
Bradine, ispričao priču o stradanju svih generacija, prije svega djece, u maju i
julu 1992. godine, kada su ovo selo opkolile, a zatim i potpuno uništile
hrvatsko-muslimanske snage.
– Tada je stradalo 46 vojnika i civila koji su pružili otpor, ali film
se, prije svega, bavi razmjerama nasilja i zločina nad civilnim stanovništvom, a
posebno sudbinom djece i žena iz Bradine, koji su bili zatočeni u
lokalnoj osnovnoj školi, kao improvizovanom logoru, u kojem su
učionice postale mučionice – napomenuo je autor filma.
Glavni akteri filma u to vrijeme su bili maloljetni, a danas imaju 35-40
godina. Oni su nasilno otrgnuti od svojih porodica, preživjeli su
neshvatljive traume, a mnogi su ostali bez roditelja i drugih članova porodice.
U Bradini danas živi samo dvoje Srba, a ovo područje je zaraslo u šumu i travu,
pa je teško shvatiti da je tu nekad bujao život. Tek pri skretanju do crkve i
spomenika na kojem je upisano 88 imena ubijenih mučenika, postaje jasno da je
tu nekada živjela brojna srpska zajednica.
– Bradina je u dva napada ostala bez trećine muškog stanovništva, a
razmjere stradanja su jedna od najvećih tragedija koje je osjetilo tako malo
mjesto – istakao je Salatić.
Sekretar Udruženja Hercegovaca u Bijeljini Vladimir Radulović je
podsjetio da je ovo Udruženje sebi dalo zadatak da, pored čuvanja tradicije,
običaja i veza između ljudi u Semberiji i Hercegovini, njeguje i kulturu
sjećanja.
– Važno je da znamo šta se dešavalo u prošlosti, kako nam se slične
tragedije ne bi ponavljale. Hercegovina je kroz brojne ratove i bune bila
stradalno područje i zato je važno da pamtimo, kako bismo sačuvali istinu i
osjećaj za pravdu na ovom svijetu – poručio je Radulović.
