Ko je ispalio smrtonosni metak? Tajna posljednje egzekucije u SFRJ

Posljednja smrtna kazna izvršena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji dogodila se 29. januara 1987. godine u Karlovcu. Dušan Kosić, bivši vozač kamiona, izveden je pred streljački vod na stratištu Jamadol, nakon što je pravosnažno osuđen za ubistvo četvoročlane porodice Matijević.

Njegovo pogubljenje ostalo je zabilježeno kao posljednja izvršena smrtna kazna u SFRJ, ali i kao slučaj oko kojeg je decenijama ostala jedna neobična tajna – nijedan član streljačkog voda nije sa sigurnošću znao da li je upravo njegov metak bio smrtonosan.

Zločin koji je potresao Karlovac

Zločin se dogodio 1983. godine. Kosić je bio kolega Čedomira Matijevića, a prema tadašnjim navodima, između njih je postojao i dug.

Istraga je utvrdila da je Kosić ubio Čedomira, njegovu suprugu Slavicu i njihove dvije male kćerke, Draganu i Snježanu.

Tokom istrage Kosić je u jednom trenutku priznao zločin i istražiteljima opisao okolnosti ubistava. Međutim, kasnije je povukao priznanje i do kraja sudskog postupka tvrdio da nije odgovoran za zločin.

Okružni sud u Karlovcu ipak ga je proglasio krivim i izrekao mu smrtnu kaznu. Nakon što je presuda postala pravosnažna, izvršenje kazne zakazano je za januar 1987. godine.

Posljednja noć

Uoči pogubljenja Kosić je iz zatvora prebačen na Jamadol, mjesto predviđeno za izvršenje smrtne kazne.

Posljednji sati njegovog života protekli su daleko od javnosti i novinara. Prema pojedinim svjedočenjima, imao je pravo na posljednji razgovor, a ponuđeno mu je i piće.

U ranim jutarnjim satima 29. januara 1987. godine izveden je pred streljački vod. Stavljen mu je povez preko očiju.

U 2 sata i 8 minuta izvršena je smrtna kazna.

Time je, prema dostupnim podacima, završena praksa izvršavanja smrtne kazne u tadašnjoj Jugoslaviji.

Tajna streljačkog voda

Samo izvršenje kazne pratila je procedura koja je imala za cilj da strijelcima uskrati saznanje o tome ko je ispalio smrtonosni hitac.

Članovi streljačkog voda nisu nužno znali ko je dobio bojevu, a ko manevarsku municiju. Na taj način svaki strijelac mogao je vjerovati da njegov metak nije bio smrtonosan.

Prema svjedočenjima ljudi povezanih sa slučajem i zapisima o izvršenju kazne, informacija o tome koji je metak usmrtio osuđenika ostala je nedostupna članovima streljačkog voda.

Zbog toga je posljednja egzekucija u SFRJ dobila i svoju najneobičniju tajnu.

Ko je ispalio smrtonosni metak?

Odgovor na to pitanje nije bio poznat ni samim strijelcima.

Kraj smrtne kazne u Jugoslaviji

Kosićevo pogubljenje ostalo je upamćeno kao posljednja poznata izvršena smrtna kazna na prostoru tadašnje SFRJ.

Nakon toga uslijedile su političke i pravne promjene koje će obilježiti kraj osamdesetih i početak devedesetih godina. Raspadom Jugoslavije mijenjali su se pravni sistemi njenih republika, a smrtna kazna je vremenom ukidana.

Tako je slučaj Dušana Kosića ostao vezan za posljednje pogubljenje u državi koja više ne postoji.

Na hladnom januarskom jutru 1987. godine, na Jamadolu kod Karlovca, streljački vod ispalio je posljednje hice jedne od najtežih i najkontroverznijih kazni jugoslovenskog pravosuđa.

Jedan od strijelaca znao je da je njegov metak mogao biti smrtonosan.

Ali nije znao – i prema svemu sudeći nikada nije saznao – da li je upravo njegov hitac bio onaj koji je okončao život osuđenika.