Sarajevo je izbor za domaćina dobilo 18. maja 1978. godine tokom 80. sjednice Međunarodnog olimpijskog komiteta u Atini. Protukandidati su bili japanski Sapporo i švedski Göteborg, a Sarajevo je osvojilo organizaciju većinom glasova.
Zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara 1984. godine, a na igrama je nastupilo ukupno 1.272 takmičara iz 49 zemalja, takmičeći se u šest sportova: alpskom i nordijskom skijanju, biatlonu, bobu i sankanju, hokeju na ledu te umjetničkom klizanju i skokovima.
Posebno se pamti srebro slovenskog alpskog skijaša Jureta Franka u veleslalomu. Ovo je bila prva ikad medalja sa Zimskih olimpijskih igara za Jugoslaviju.
Najveće zvijezde sarajevske Olimpijade bili su umjetnički klizači. Britanski par Jayne Torvill i Christopher Dean osvojio je zlatnu medalju u plesu, dok je istočnonjemačka klizačica Katarina Witt svojom izvedbom u Sarajevu potvrdila status jedne od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka.
Organizacija igara rezultirala je velikim ulaganjima u infrastrukturu: hoteli, žičare i ski liftovi na planinama Bjelašnica, Igman i Jahorina, te sportski centri Skenderija i Zetra u gradu. Izgrađene su i nove saobraćajnice, što je unaprijedilo turistički i sportski potencijal Sarajeva.
Ceremoniju zatvaranja pratio je 8.000 posjetilaca, a tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Juan Antonio Samaranch, zatvorio je igre rečenicom: “Doviđenja, drago Sarajevo”.
Zimske olimpijske igre u Sarajevu zasigurno spadaju među najvažnije događaje u historiji Bosne i Hercegovine. Nažalost, sva sportska borilišta tokom agresije na BiH su uništena, a neka od njih ni do danas nisu rekonstruisana i Sarajevo već decenijama čeka da ponovo ugosti neko od velikih svjetskih takmičenja. Ipak, svi koji su doživjeli te trenutke i danas se s posebnom emocijom prisjećaju uspomena na februar 1984. godine.
