Maturski ispiti na prostoru Republike Srpske ne održavaju se već 30 godina, a smrtna stradanja mladih vozača događaju se svakodnevno i to na međugradskim saobraćajnicama.
Isto tako, budući vozači se obučavaju samo na ulicama gradova (naselja) na kojima se i provjerava njihova praktična osposobljenost – ispitna vožnja.
Budući vozači se teoretski podučavaju iz priručnika kojima nedostaju fotografije/ilustracije saobraćajnih situacija sa popratnim bezbjednosnim pojašnjenjima u smislu preventivnog iščekivanja opasnosti – da će poneki učesnik u saobraćaju iznenadno pogriješiti i time izazvati opasnost.
Međutim, da su priručnici kojim slučajem sadržajniji, budući vozači već bi bili dovoljno teoretski osposobljeni da bi se bezbjedno i praktična obuka i ispitna vožnja mogle održavati i na međugradskim saobraćajnicama – putevima i to pri većim, a dozvoljenim brzinama.
U tom slučaju bi se izbjegla dugogodišnja a pogubna praksa – izdavanja vozačkih dozvola budućim, a nedovoljno i teoretski i praktično osposobljenim vozačima.
Stoga sam uvjeren da ta i takva praksa sadrži elemente krivičnog djela.
Nadalje ostaje upitan razlog zbog kojeg vlasti, državna i entitetske, nisu ni pokušale saobraćaj učiniti koliko-toliko bezbjednijim, pogotovo za mlade vozače.
Povodom očite samovolje visokih, pa i najviših državnih zvaničnika, događaju se sve učestalija smrtna stradanja mladih vozača, a državi BiH lično pripisujem odgovornost.
Molim sve nadležne da se zbog prosperiteta Republike Srpske angažuju na unapređenju maturskih i vozačkih ispita.
Mladost vrijedi čuvati po svaku cijenu.
Vitomir Tošić, Banjaluka
Nezavisne novine
