Dječiji svijet nekada su ispunjavale igre u parku, crtanje po papiru i razgovori s vršnjacima. Danas, sve češće, to su svjetla ekrana, tišina uz video sadržaj i prsti koji prebiru po digitalnim uređajima. Ekranizam – termin koji označava pretjeranu i nekontrolisanu upotrebu ekrana kod djece – postaje tiha prijetnja savremenog djetinjstva, utičući na razvoj govora, pažnje, emocionalne zrelosti i socijalnih vještina. Koliko je ekranizam zaista prisutan u životima najmlađih i koje su njegove posljedice? O toj savremenoj pojavi, koja se često podcjenjuje u svakodnevici roditelja, razgovarali smo sa psihologom, pedagogom i logopedom.
Stručnjaci upozoravaju da sve veći broj djece dolazi u školu i vrtić sa teškoćama u komunikaciji, nedostatkom koncentracije i izraženom socijalnom povučenosti – a sve to kao posljedica ranog i prekomjernog izlaganja ekranima.
Dok tehnologija postaje neizostavan dio svakodnevice, ključno je da odrasli budu ti koji postavljaju granice. Djeca ne traže ekrane – ona traže pažnju, igru i razgovor. Upravo tu, u stvarnim odnosima i zajedničkim trenucima, leži odgovor na ekranizam – jer ekran nikada ne može zamijeniti prisustvo, razumijevanje i ljubav.
