Drumski transport predstavlja jednu od ključnih karika spoljnotrgovinske razmjene Bosne i Hercegovine, posebno imajući u vidu ograničene mogućnosti drugih vidova prevoza. Podaci Transportne zajednice pokazuju izrazitu dominaciju drumskog transporta u međunarodnim robnim tokovima BiH: tokom 2023. drumom je prevezeno približno 7,7 miliona tona izvozne i 7,8 miliona tona uvozne robe, dok je obim međunarodnog željezničkog transporta bio znatno manji, a unutrašnjih plovnih puteva gotovo zanemariv.
Upravo zato problem boravka profesionalnih vozača iz BiH u šengenskom prostoru više nije samo pitanje transportnih kompanija. Njegove posljedice mogu se preliti na izvoznike i uvoznike, cijene transporta, konkurentnost domaćih kompanija, ali i ukupne lance snabdijevanja.
Na probleme koje prevoznicima stvara pravilo 90/180 upozorava i Jovo Cvijić, vlasnik kompanije „Kombi Trans“, firme koja ove godine obilježava 30 godina poslovanja u međunarodnom transportu.
Kompanija prevozi robu prema Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Švajcarskoj, a u manjem obimu prema Švedskoj, Belgiji i Holandiji. Međutim, način poslovanja posljednjih godina morao je biti prilagođen ograničenjima boravka vozača u Šengenu.
„Trenutno radimo isključivo Balkan–Evropa i Evropa–Balkan i gledamo da se što prije vratimo kući, upravo zbog ograničenja 90/180“, kaže Cvijić.
Šengen se širio, ograničenje ostalo
Prema pravilima Šengena, državljani trećih zemalja koji imaju pravo na kratkotrajni boravak mogu na području Šengena provesti najviše 90 dana u bilo kojem periodu od 180 dana. Evropska komisija potvrđuje da se ovo pravilo odnosi na kratkotrajne boravke u šengenskom prostoru.
Problem profesionalnih vozača nastaje zbog prirode njihovog posla: prelazak granice i boravak na teritoriji država EU nisu turističko putovanje, nego sastavni dio njihovog radnog dana.
„Što su rute duže, vozači se duže zadržavaju na prostoru Šengena. Kada smo mi počinjali, ni Slovenija, ni Mađarska, ni Hrvatska nisu bile u Evropskoj uniji i tada je tih 90 dana bilo sasvim dovoljno. Međutim, kako se prostor širio, šengenski prostor je postao dosta veliki i vozači nemaju dovoljno vremena da se vrate u zakonskom roku“, objašnjava naš sagovornik.
Da je problem prepoznat i na evropskom nivou potvrđuje i Evropska komisija. U septembru 2026. iz Komisije je saopšteno da su svjesni da određenim profesijama iz trećih zemalja, među kojima su upravo vozači kamiona, zbog velike mobilnosti može biti potrebno više od 90 dana boravka tokom perioda od 180 dana. Komisija istovremeno naglašava da se samo pravilo nije promijenilo i da će šengenska pravila nastaviti da se primjenjuju, uz mogućnost traženja praktičnih rješenja kroz nacionalne dugotrajne vize, boravišne dozvole ili, u ograničenim slučajevima, status prekograničnih radnika.
Četiri vozača na tri kamiona
Posljedice se već osjećaju u organizaciji poslovanja.
„Od naših 15 standardnih radnika moramo angažovati i ljude sa strane, koji su nekada kod nas radili, a sada rade povremeno, kako bismo mogli da odmaramo naše stalne radnike“, kaže vlasnik kompanije.
„Kombi Trans“ zato planira prelazak na sistem prema kojem bi na tri vozne jedinice bila potrebna četiri vozača. To, međutim, znači i dodatni trošak. „Ako iz Bosne i Hercegovine ne bude dovoljno voznih jedinica prema Zapadu, cijena prevoza će rasti. Tim povećanjem cijene moći ćemo da platimo četvrtog čovjeka kojeg ćemo angažovati na tri vozne jedinice“, navodi sagovornik.
Problem dodatno komplikuje dugogodišnji nedostatak profesionalnih vozača.
„Jako je teško pronaći radnike, ali to nije problem samo poslednje dvije ili tri godine. To je problem koji traje već 15 godina“, kaže on, smatrajući da su potrebne promjene u obrazovnom sistemu, načinu osposobljavanja profesionalnih vozača i sistemu polaganja.
Hrvatska D viza – olakšanje, ali ne i rješenje za cijelu Evropu
Hrvatska je u međuvremenu napravila važan korak. Nakon izmjena Zakona o strancima stvorena je pravna osnova za izdavanje dugotrajnih D viza vozačima teretnih vozila i autobusa u međunarodnom saobraćaju. Ambasada Hrvatske i konzularna predstavništva u BiH počeli su 23. septembra 2026. zaprimati zahtjeve ove kategorije vozača. Viza može omogućiti boravak na području Hrvatske do 365 dana, uz ispunjavanje propisanih uslova.
Za bh. prevoznike to jeste pomak, ali njegova praktična vrijednost zavisi od toga gdje kamion zapravo ide.
Vlasnik „Kombi Transa“ procjenjuje da će ovo rješenje zadovoljiti tek između 15 i 20 odsto potreba transportnog sektora povezanog s Hrvatskom. „Sve firme koje se bave transportom dalje od Hrvatske, koje voze prema Austriji, Italiji, Švajcarskoj, Njemačkoj i dalje u Evropu, ovom vizom neće riješiti problem. Za njih će se dani i dalje brojati“, tvrdi on.
Njegova ključna primjedba odnosi se upravo na tranzit. Hrvatska nacionalna D viza omogućava duži boravak u Hrvatskoj pod propisanim uslovima, ali sama po sebi ne daje pravo na takav boravak u ostatku šengenskog prostora. I drugi izvori iz transportnog sektora posljednjih dana upozoravaju da tranzit prema drugim članicama EU ostaje neriješeno pitanje.
Prema procjeni našeg sagovornika, više od 80 odsto transporta koji obavljaju bh. prevoznici nije ograničeno samo na Hrvatsku, već se nastavlja prema drugim evropskim državama. Zbog toga smatra da bi tek slična rješenja drugih članica ili šire evropsko rješenje mogla značajnije rasteretiti sektor.
Problem transporta postaje problem privrede
U zemlji čija međunarodna trgovina u velikoj mjeri zavisi od kamionskog prevoza, ovo pitanje prevazilazi interese samih transportnih kompanija.
Manji broj raspoloživih vozača znači manje kamiona koji mogu prema tržištu EU. Manja ponuda transportnih kapaciteta može povećati cijenu prevoza, a povećani logistički troškovi mogu se dalje prelijevati na kompanije koje izvoze i uvoze robu.
Zbog toga pitanje profesionalnih vozača više nije samo pitanje koliko dana jedan čovjek može provesti u Šengenu. Ono postaje pitanje konkurentnosti bh. privrede i njene fizičke povezanosti sa najvećim izvoznim tržištem.
Hrvatska D viza pokazuje da se unutar postojećih pravila mogu tražiti praktična rješenja. Ali za prevoznike čiji kamioni iza hrvatske granice nastavljaju prema Austriji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i drugim tržištima, ključni problem još nije nestao.
Dok ne bude pronađeno šire rješenje, bh. prevoznici će ga, poput „Kombi Transa“, pokušavati rješavati većim brojem vozača, kraćim rutama i drugačijom organizacijom rada. Cijenu takvog prilagođavanja, međutim, na kraju neće nužno snositi samo transportne kompanije – ona se može preliti na znatno širi dio privrede.
