Živan Đurić, ekonomista porijeklom iz ovog kraja, odlučio je da nakon porodične tragedije dio svog imanja namijeni Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na prostoru koji danas obuhvata više od šest hektara grade se manastirska crkva i dva konaka.
Prema riječima Đurića, koje je dao Srni, ideja o povratku na djedovinu i stvaranju imanja potekla je još od njegovog oca. Kasnije je njegov sin Mihael želio da na tom području pokrene proizvodnju flaširane izvorske vode i organskih sokova, zbog čega je porodica kupila značajan dio zemljišta.
Nakon smrti sina odlučio da podigne manastir
Mihael je iznenada preminuo nakon zdravstvenih problema, što je potpuno promijenilo planove porodice. Nakon njegove smrti, uz blagoslov mitropolita zvorničko-tuzlanskog Fotija, Živan Đurić odlučio je da na porodičnoj djedovini izgradi manastir.
Okolne parcele nastavio je da kupuje, ali ih, kako je rekao Srni, upisuje direktno na Srpsku pravoslavnu crkvu. Cilj je da cijeli kompleks bude predat Crkvi i da u budućnosti bude samoodrživ.
Manastirska crkva projektovana je na dvije etaže, a u donjem dijelu predviđena je kripta u kojoj bi trebalo da budu sahranjeni članovi uže porodice Đurić.
Kompleks uključuje i dva konaka, od kojih je jedan projektovan po uzoru na konak kneza Miloša Obrenovića u Beogradu. Posebno mjesto zauzima i spomen-statua Mihaela, koju je izradio vajar Željko Aleksić iz Trebinja.
Đurić je za Srnu rekao da planira da kod spomenika izgradi i spomen-česmu, do koje bi bila dovedena voda sa izvora koji je njegov sin planirao da koristi u poslovnom projektu.
Čuvaju stare sorte i tradiciju
Pored duhovnog sadržaja, na imanju se posebna pažnja posvećuje očuvanju prirode i tradicionalnog načina života.
Uzgajaju se dunje, šljive i stare sorte divljih jabuka, a od njih se proizvodi domaće sirće. Na temeljima stare porodične kuće izgrađen je ljetnikovac, dok je u funkciji i vodenica kapaciteta do 30 kilograma brašna na sat.
Na imanju se mogu vidjeti i različite životinje, među kojima su magarci, poniji, konji i ovce, ali i autohtona rasa svinja moravka, kao i srne i fazani.
Plan je da manastirski kompleks u budućnosti bude samostalan i da ostvaruje prihode koji bi omogućili njegovo održavanje, kao i razvoj vjerskog turizma.
Đurić je za Srnu istakao da njegova namjera nije izgradnja privatne crkve, već stvaranje mjesta koje će pripadati Crkvi i budućim generacijama.
„Ako ne poštujemo tradiciju, ne znamo ni zašto smo tu. Sve mora biti u skladu sa prirodom i ljudima oko nas. Moramo se odužiti precima i sačuvati ono za šta su se borili“, poručio je Đurić u izjavi za Srnu.
Izvor: SRNA
