Amerikanac godinama sebi ubrizgavao zmijski otrov i možda doprinio razvoju univerzalnog protivotrova
Tim Frid iz Sjedinjenih Američkih Država 18 godina je sebi ubrizgavao zmijski otrov, što je, prema mišljenju naučnika, moglo doprinijeti stvaranju protivotrova širokog spektra.
Antitijela iz njegove krvi pokazala su sposobnost da neutralizuju smrtonosne doze otrova različitih zmijskih vrsta, za razliku od postojećih terapija koje su efikasne samo protiv tačno određene vrste zmije.
Frid je tokom godina preživio više od 200 ugriza otrovnica i više od 700 injekcija otrova, uključujući najopasnije vrste poput mambi, kobri, tajpana i krajta. Kako je ispričao za BBC, sve je počelo iz želje da razvije lični imunitet zbog čestog rukovanja zmijama, a svoje eksperimente je dijelio na YouTubeu.
Trenutno se protivotrov proizvodi ubrizgavanjem otrova u životinje poput konja, čiji imuni sistem proizvodi antitijela, koja se zatim prikupljaju i koriste u terapiji. Međutim, toksini variraju među vrstama zmija, pa je precizno podudaranje otrova i protivotrova ključno.
Zato su istraživači počeli da tragaju za tzv. “široko neutrališućim antitijelima”. Među njima je bio i dr Džejkob Glenvil, izvršni direktor biotehnološke kompanije Centivax, koji je kontaktirao Frida.
Istraživanje se fokusiralo na porodicu elapida – otrovnih zmija među kojima su kobre, mambe, tajpani, krajti i koralne zmije. Naučnici su testirali Fridovu krv protiv otrova 19 najopasnijih elapida, prema listi Svjetske zdravstvene organizacije.
Rezultat studije bile su dvije vrste antitijela koja mogu da neutrališu dvije klase neurotoksina, a dodatkom trećeg stvoren je eksperimentalni koktel protiv otrova.
U testiranjima na miševima, novi protivotrov omogućio je preživljavanje pri injekciji smrtonosnih doza otrova 13 od 19 testiranih zmijskih vrsta, dok je kod preostalih šest zabilježena djelimična zaštita, prenosi Sputnjik.
Zmijski ugrizi trenutno uzrokuju smrt oko 140.000 ljudi godišnje, a više od 400.000 preživjelih suočava se s amputacijama ili trajnim invaliditetom.
