Vijest o smrti Roberta Krznarića potresla je sportsku javnost, posebno sve one koji su godinama bili vezani za razvoj ženskog fudbala u Hrvatskoj. Preminuo je u 58. godini života u Rijeci, nakon kraće i teške bolesti.
Odlaskom Krznarića, hrvatski sport izgubio je mnogo više od trenera – izgubio je istinskog entuzijastu, vizionara i neumornog radnika koji je živio za fudbal u njegovom najčistijem obliku.
Tokom svoje karijere, Krznarić je bio mnogo više od imena na klupi ili u zapisniku utakmica. Kao bivši trener ŽNK Rijeka, ostavio je dubok trag ne samo kroz rezultate, već i kroz generacije igračica koje su pod njegovim vodstvom rasle – kako sportski, tako i lično.
Njegov angažman u okviru ženske fudbalske reprezentacije Hrvatske dodatno potvrđuje njegovu stručnost i povjerenje koje je uživao u sportskim krugovima. Bio je čovjek sistema, ali i ideje – neko ko je vjerovao da ženski fudbal ima mjesto koje mu pripada i koji se za to mjesto borio svakodnevno, bez kalkulacija i bez ličnih interesa.
Oni koji su ga poznavali pamtiće ga kao istinskog zaljubljenika u fudbal. Njegov dan bio je ispunjen treninzima, analizama i taktikom. Fudbal nije bio samo njegov posao – bio je njegov život.
U vremenu kada ženski sport često nije imao dovoljno prostora, podrške ni pažnje, ljudi poput Krznarića bili su stubovi razvoja. Bez velike medijske pažnje, ali s ogromnom strašću i posvećenošću, godinama je radio na stvaranju temelja za budućnost ženskog fudbala u Hrvatskoj.
Njegov doprinos ne može se mjeriti samo titulama ili statistikama, već i u prilici koju je pružio brojnim igračicama, u klubovima koji su opstali zahvaljujući njegovom radu i u naslijeđu koje ostavlja iza sebe.
Odlaskom Roberta Krznarića ostaje velika praznina, ali i obaveza da se njegov rad ne zaboravi te da se nastavi putem koji je trasirao.
Njegovo ime ostat će trajno upisano među one koji su gradili, stvarali i vjerovali kada je bilo najteže.
